Književne novine

UBHIVLRZAEO OSMA "SVOOO BAR MAREFOVDN BBOGRAD

Dulovaz Revolucije 71

KI XJ ı MNE

N

NE

LIST ZA KNJIŽEVNOST UMETNOST | DRUSTVENA PITANJA

Godina XX Nova serija Broj 330 BEOGRAD, 22. JUN 1968. List izlazi svake druge subote

Cena primerku 50 para (50 dinara)

– Maa

~ | PRE I POSLE TITOVOG GOVORA

NA VRHUNCU STUDENTSKE KRIZE, kada je među studentima nastalo kolebanje, koje je, u uslovima potpune dmuštvene jzolacije i političke anateme od strane odgovornih faktora, manje vodilo osipanju studentskih redova a više rađanju ekstremmih ideja, na političku scenu je stupio Predsednik Republike i javno podržao zahteve studenata. Time je kriza automatski presečema j onemogućemj svi mogući ckscesi, Pokazalo se da je autoritet JOSIpa Broza Tita bio u stanju da smiri duhove. ;

Ovaj govor doveo je do lančanih .

reakojja. Nastao je koremit zabkret u držamju mekih odgovornih . drugova:

gde sa mamjim zakašmjemjem, negde automatski, skoro bi se reklo ?stovremeno; negde sa pozivima da se zaboravi skora prošlost i držanje. pojedinaca, da se okrenu leđa onome što ić iza mas i što nas je razdvajalo i da se vedro okrene pogled zajedničkoj budućnosti; a negde, bogme, ı sa olvorenini pretnjama i neprikrivenom srdžboni tiku) zrelije i dalekovidije „politički što je sve ispalo tako kako je ispalo i što su neki liudi, nezaduženi za polimislili od nekih umišlienih ili čak i društveno odgovornih političara. .

Uglavnom, odnos prema studentima je iz osnova izmenjen: obećanja koja sti im data zakonski -sc. legalizuiu; studentski pokret se, izvlači iz. pDOlitičke ilegale; ponegde su, odložemi ispiti da bi sc studenti, u kratkom pre dahu, odmorili od psihičke ı emolivne isorpljenosti i bolje spremili za 15pite; studenti sc pozivaju Za »okvugli sto« naših listova, koji su ih, takoreć: do juče, i sa malim izuzecima, nem!losrdno šibali i politički optuživali, a poslednja vest man kaže da će nastra dalim studemtima biti omoguce) besplatan. boravak u Jetovalištima da bi se oporavili od zadobijenih povreda i preživljenih trauma. Dakle, svi su izgledi da, je na pomolu era move društvene i političke idile. |

E, ali neće biti da je sve tako kako izgleda da jeste. Taman je okončana

spoljna, da tako kažemo “spektakularna, strana. stvari, a sve. jasmlije ı sVe

nemjlosrdnije počinje da se odmotava klupko političkih nesporazuma. Ti i dejni i politički nesporazum! imaju. sasvim jasnu sadržinu i karakter, dok je prikrivena, bar za sada i bar u poHijčkim vrhovima, personalna strana polarizacije. Ovi konflikti, istini za. VOlju, dobijaju novi zamah objavljivanjem dva dokumenta od izuzetnog zna čaja za naš predstojeći politički ra7voj: jedan je govor Predsednika · Repubkike, a drugi — Smernice naše daljeg razvitka, koje su formulisalı Predsedništvo i Izvršni komitet, CK SKJ. . r

: Politički nesporazumi, ali i sasvim jasne polimčke špekulaoiie, počinju da se. pletu, javno ,a još više kuloarski, upravo oko ovih dokumemata. Svako počinje na svoj način da tumači pOY\or Predsednika Tita, tačno u skladu sa svojim, držaniem pre Titovog govora: potreban je·alibi po svaku cemu; neki grozničavo kopaju bo tom govomi da pronađu »argumente« Za svoje stavove, nikome nije ni na kua] pameti, da, bar u sebi i bar za sebe, prima. da nije bio u pravu. Ta gde bi naš čovek mogao sebi ili drugome pr! mati da je pogrešio, da ie neadekvalno mislio | prosuđivao, da le donosio netačne odluke i limc pojačavao komfuzi:u i zaoštravao eksplozivnu ı nšpetu šilnaciju? Ajte, molim vas! Nil u pjlamju samo meritorhost Titovog govora, nego i plebiscitarni karakter niepovog, odjeka, te svako. ko se po: lički ne idemtifikuie sa Titovim Sta vom mora račumafi na jednonušmu Osudi čitavog naroda.

Ali, reč je | O političkoj suijeti. A u-nas od nje je imun veoma mali broj liudi — jedan od njih se ZOVE Josip Broz. Razume sc, samo veliki ljudi greše i priznaju svoje greške — Ig meji su toga, pošteđeni. lako je iluzorno zahtevati. od pigmeja, da. se ponašaju kao velikani duha, ipak sc moramo pozabav'ti fenomenom pigme.jstva bar zalo da bismo shvatili pigme,jske postupke. Pigmeji Živc u začavanoni svetu otuđenosti.i zato, Stvarno ! ne mogu — da pogreše! T kad ne greše, to nisu njihove nego tuđe, idcic, koje daju snagu | »hiOovom« mišljenju. Kad menjaju mišlienic, to nisu njihoVi nego' tuđi kriterijumi · na osnovu kojih jsoravliaju pogrešno mišliemje. U oba slučaja, oni su bez somsiVenor mišljenia i lez sopstvene snosobmosti da krivo mišljenje, svoje ili tuđe, sa-

mi isprave. Prosto zato što su naviknu ti da se njima duhovno i politički ma nipuliše i što duhovno postoje samo kao prenosioci tuđeg mišljenja, sasvim svejedno da li je to mišljenje lačno ihi netačno. Kad impuls izostame ili dođe sa krivog mesta, greške su meminovne. Ipak,“za manipulisano licc nikad se ne postavlja pitanje obraza kada dođu, obično sa malim zakašnjeniem, meritome ispravke koje demantuju ranije ponašanje manipulisanog lica. Jer takvo lice me zasniva svoju društvenu i javnu egzistemc'ju ma ličnoj reputaciji, nego na svOjOj pripadnosti eliti vlasti, SVoOJOj potčinjenosti · manipulatinoj tehnici i svom poverenju u uhodanost manipulacije. i

Time što čeze za tim da se njime i dalje manipuliše, odnosno što” slaćlostrasno prihvata da bude mehanički i pasivni sprovodmik tuđe, meri-

»Zato ja danas moram da kažem ovdje da sam sretan što imamo takvu radničku klasu. A mogu takode da kažem da sam

sretan što imamo takvu omladinu koja sc „pokazala zrela. Evo najnoviji razvitak na univerzitetima je pokazao da jie 90 odsio studenata naša socijalistička onadina, koja se ne da trovati, koja nc dozvoljava raz nim đilasovcima, rankovićevcima, maocetungovcima i sličnima da bi kao prcie da se brinu:za studente u sivavi bakara ai

tome misli, dakle misli koja isključuje svaki lični riziko jer dobija društvenu moć samim Svojim OTUekloni a me odnosom prema objektivnom činjeničkom stanju na koje se odnosi — manipulisano lice povraca svoj uiišteni prestiž, doveden u Ppitanje malom mehaničkom greškom u man pulativnoj transmisiji metitor nog mišljenja.

Zabluda je manipulisanih lica što žive u uverenju da ih manipulaiivna egzistentnost spasava, kao kakav idcaları štit ili dmunološki bedem, od svih vrsta iznenađenja, a, pogotovu ol inih iskušenja. Lanac manipulaciju nikada ne može biti toliko savršen da se u,mekom trenutku meće prekinuli i onemogućiti dovod meritornog impulsa. šta se tada dešava? Reagovati {reba brzo, a merođavni ?mpulsi me

· postoje. Manipulisana osoba ne može

izbeći pometnju lične drame. Treba

ket

imati' u yidu da je manipulisana OSOba potisnuta osoba, osoba koja potiskuje svoje Ja, svoja lična· svojslva, koja živi u napetom. stanju ncrazrešene a prikrivene i poftisnute

konf]'ktnc situacije sa sobom, sa oko

linom, sa čitavim društvom, 1e. Zbog

svega loga trpi strahovit iracionalni pritisak težnje za ličnom · samopolvrdom. Baš zalo što je manipulisana, dirigovana iji Što na manipulisanosti zasniva svoju društvenu egzistenciju, manipulisana osoba prikriveno teži zatim da se osamostali, ali pošto je to nezdrava težnja, ležnja nastala iz Dpolisnutosti a ne kao izraz lične i psihološkce zrelosti, ona i lu težnju popgrešno usmerava: ona misli da će Se osamostaliti i potvrditi na laj načim što će, u trenucima kad izostane merodavnhi impuls i nastane fizički prekid u manipulaciji, tj. idejni vakuum,

da ostvare svoje ciljeve. Naša omladina je dobra, ali mi trebamo da joj posvetimo više pažnje. Velika je krivnja na nama, a naročito na Savezu komunista, koji se. nije dovolino-zalagao ima samom; univerzitetu za rješavanje studentskih problema. I irebalo je doći evo do takve vrlo nemile si·{uacije, da sada konačno vidimo da smo suviše sporo išli, suviše oklijevali i da ie to imalo: teške posljedice«..

»pogodili« šta se od mje očekuje, odnosno. anticipovati očćekivani ali izostali impuls meritorne man:pulacije. Ona je žrtva psihološke zablude da će se osloboditi potisnutosti, psihološke potčinjenosti i manipulativne pasivnosti time što će unapred pogoditi pravac manipulisanja.

Ta izvitoperenost u orijentaciji ima porazne posledice: ona oncmogućuje samostalnu, što znači objektivnu procenu situacije, li. samostalni put do objektivne procene, te Su greške neminovne. l manipulisana osoba stvarno i preši. Psihološki je jasno da ona uvek mora pogrešiti. U želji za lažnim osamostaljivanjem, a i delovanjem činilaca iz njene potisnutosti, ona nije kadra da vidi otkrivenu stvarnost, nego se trudi da je »Otkrije« očima manipulatora. Tobože težeći da se osamostali, ona se i dalje identifikuje sa manipulatorom. U suštini, ona i ne Želi da se osamostali, jer se plaši svoje slobode, te prekid manipulacije koristi kao priliku da »samostalno« iskaže svoju privrženost manipulatoru, svoju duhovnu poltćinjenost, time što se iz petnih žila mapinje da pogodi i formuliše onaj stav koji bi joj manipulator poslao kao merodavan impuls.

Ova unutarnja drama manipulisane osobe naročito je bolna onda kada se zbivaju događaji novog kvaliteta, kakav je bio slučaj sa nedavnim studentskim pokretom, te manipulisana osoba doživljava pometnju i gubi kontrolu nad sobom i nad događajima, jer ne zna u Koji postojeći šablon treba da strpa novi fenomen, Novi fenomen, međutim, zahteva novi odnos, autentičnu moć kreacije 1 novu formulu, koju tek kasnije društvena i Životna praksa manipulacije pretvara u šablon. A za taj novi, kreattvni odnos manipul'sano lice kao potisnuta osoba nijc kadra: nedostaje ioj sposobnost samostalne procenc i imaginativna moć kreativnog oblikovanja nove formulc. I zato neminovno mora promašiti jer fenomen novog pokušava da strpa u preživele ka lupe starog, naviknuta ma njih postojecćom manipulacijom.

Ovde je, istovremeno, i objašnjenje zašto je reakcija manipulisanc osobe, baš u takvim trenucima, cemolivna, srdita, nemilosrdna i pogromaška: ona mrzi kako fenomen pred čijom je pojavom kreativno nemoćna, tako i svaki subjekt koji se bez manipulativne tehnike kreativno, ti. adekvatno stvarnosti, postavlja pred tim islim fenomenom. Ona iskreno, iz dna duše, ne podnosi nikoga ko pokaže da ie u staniu da, zahvaljujući samostalnoj| i objektivnoj proceni, anticipuie staV dnuštveno mueritornog mamipulatora. Otuda njen pogubni gnev kad se suoči sa tom jednostavnom, ali za samu sebe nedostižnom činjenicom.

Jasno je, dakle, zašto manipulisane osobe imaju neodoljivu potrebu. da Titov govor tumače — na svoj način. Nije u pitanju samo odbrana prestiža i političke moći, nego i nova prilika za samopotvrdu sopstvene ličnosti. Otuda paradoksalna siluacija da se manipulisane osobe pozivaju na Titov govor iako se ma niemu zasnivaju Hi mjime 'mspirišu Smernice Predsedništva i Izvršnog Kkomitcta CK SKJ, koje, u svom čisto političkom značenju, predstavliaju povelju sa: moupravljačko-demokratskop progresa | meposredne socijalističke, demokratije, Čiji |e izničit, programski i ko načan. cilj. da potpuno ?sključi svaku manipulaciju liudima! Da inoniia bude veća, oni dsti ljudi koji su ioš u pet minuta do 20 časova (u 2) časova je televizija počela emitovanmie Titovog govora) na sve moguće načine delovala protivu kasnije izrečene Titove ocene studemtskih događaja, proglasili su se pet minuta po ZavVIšetku Titovog govora za merodavne tumače niegovog povora Uu smuslu svojih akcija — Dre log govora!

Isto tako, psihološki je potpuno jasno zašto manipulisane osobe izbegavaju jednu veoma važnu stavku iz oba gornja dokumenta: Titovop gOVOra | Smernica Centralnog komiteta. To je stavka koja se odnosi ma pitanije postavlianja lavne i društveme odgovornosti funkcionera za neuspeh u sprovođenju formulisanog programa. Tito je najzaoštrenije postav'o Pi tanje lične odgovornosti za društvenc i političke funkcije, ne izuzimajuci od odgovornost ni sebe lično, a Smern ce Centralnog komiteta predstavljaju u stvari precizan ekonomski, druŠtveni, politički i ideološki program daljeg razvitka samoupravnih odnosa * s'stema neposredne socijalističke demokratije, čija potpuna realizacija, između ostaloe, treba da onemogući svaku vrstu lične i kolektivne neodgoVornosti za vršenje javnih funkcija u našem društvu. | : Iz svega Što smo izneli, razumljivo je ŠtO su. manipulisane osobe, svejedno na koiem stepenu hijerarhijske lestvice političke vlasti, naročito OSčIljive na zaoštravanje pitanja ličnc odgovornosti. Kako mogu pristati na ličnu odgovornost osobe koje nemaiu svoiu ličnost? Neminovno je isto tako da će one pružiti, otvoren ili prikciven, otpor novim političkim

Nastavak na 2. strani