Književne novine

~

Fridrih ENGELS

TEKST FRIDRIHA ENGELSA »ŠVAJCARSKI GRAĐANSKI RAT“ OBJAVLJEN JE U KNJIZI MARX-ENGELS, WERKE, Bd. 4, DIETZ VERLAG, BERLIN 199, STR. 391 I DALJE, I PREDSTAVLJA IZVANREDNU KRITIKU TRADJCIONALIZMA 1 KONZERVATIVNOSTI

građanskirat

NAJZAD ĆE, dakle, biti kraj neprestanom razmetanju tom »kolijevkom slobode«, »Tellovim i Winkelriedovim unucima«, hrabrim pobjednicima kod Sempacha i Murtena! Najzad se, dakle, ispostavilo da kolijevka slobode nije ništa drugo doli centar barbarstva i rasadnik jezuita, da Tellovi i Winkelriedovi unuci ne mogu nikakvim drugim razlozima da se dozovu pameti nego topovskim zrnima, da hrabrost kod Sempacha i Murtena nije bila ništa drugo doli očajanje brutalnih i bigotnih brdskih plemena koji se tvrdoglavo odupiru civilizaciji i napretku! Prava je sreća što se evropska demokratija konačno oslobađa tog prašvajcarskog, čestitog i reakcionarnog balasta. Sve dok su se demokrati pozivali još na krepost, sreću i patrijarhalnu bezazlenost ovih alpskih pastira, dotle su i oni sami imali još reakcionaranm izglcd. Sada gdje oni potpomažu borbu civilizovane, industrijske, savremeno-demokratske Švajcarske protiv sirove hrišćansko-gormanske demokratije stočarskih prakantona, sada oni svuda zastupaju napredak, sada prestajc i poslednji reakcionarni zračak, sada oni pokazuju da počinju shvatati značenje demokratije u 19. stoljeću. Postoje dva kraja u Evropi u kojima se stafo hrišćansko-germansko barbarstvo sačuvalo u svojem prvobitnom vidu, gotovo do žderanja šira. Kako Norveška tako ı prastara Švajcarska daju još nepatvorene egzemplare once ljudske rase koja jc nekada u Teutoburger Waldu

vestfalski ubijala Rimljane močugama i mlatačama. I Norveška i prastara Švajcarska su demokratski organizovane, Ali ima različitih demokratija, i vrlo je nužno da demokrati civilizovanih zemalja konačno odbiju svaku odgovornost za norvešku i švajcarsku demokratiju. Demokratski pokret u civilizovanim zemljama teži, u krajnjoj instanciji, za političkom vlašću proletarijata. On dakle prcetpostavlja da egzistira proletariiat, da egzistira vladajuća buržoazija, da egzistira industrija koja stvara proletarijat i koja je buržoaziju dovela na vlast.

Od svega toga mi ne nalazimo ništa ni u Norveškoj ni u prastaroj Švajcarskoj. Mi u Norveškoj nalazimo mnogo slavljenu seljačku vladu (bonderegimente), a u prastaroj Švajcarskoj izvjestan broj sirovih pastira, kojima uprkos njihovom demokratskom ustavu, patr!jarhalno vlada nekoliko bogatih zemljoposjcdnika, Abyberg itd. Buržoazija egzistira u Norveškoj samo izuzeino, a u prastaroj ŠvajcaTskoj je uopšte nema. Proletarijata je toliko kao i da uopšte ne postoji.

Demokratija civilizovanih zemalja, m oderTna demokratija, nema dakle s norveškom i starošvajcarskom demokratijom baš nikakve veze. Ona neće da stvara norveško i starošvalcarsko stanje stvari, nego jedno sasvim drukčije. Ali da se ipak pobliže upustimo u fu pragermansku demokratiju i pri tome sČ zadržimo na prastaroj Švajcarskoj, koja nas se ovdie na prvom mjestu liče. i aa. |

Gdje je taj njemački malograđanin koji nije oduševljen za Wilhelma Tella, oslobodioca domovine, gdje je taj učo koji pored Maratona, Platcje i Salamine ne slavi „Morgarten, Sempach i Murten, gdje, je ta histerična usidjelica koja se ne oduševljava za čvrste listove i nabrekle butine čestitih alpskih mladića? od Egidiusa Tachudija, do: Johannesa VON Millera, od Floriana do Schillera slavljena je u beskraj, u stihovima i u prozi, veličanstvenost staTošvajcarske hrabrosti, slobode, valjanosti i snage. Topovi i karabini dvanaest kantona daju sada komentar tim oduševljenim hvalospjevima. ı 2 ra 3

Starošvaicarci su se dvaput u istoriji istakli, Prvi put kada su se slavno oslobodili austr!|ske tiranije, drugi put u OVOTIL trenutku, kada, s božiom pomoću, polaze u boj za jezuite i domovinu. Slavno oslobođenje orla već vrlo slabo podno bude posmatrano. Kuća Habsit „bilja | dan jedini put u čitavoi svOJO, karijeri, progresivna; to je bilo u početku njene karijere, kada. je. sklopila savez 5 malograđanima 8! adova

Wrotiv plemstva i nastojala da osnule njemačogresivna ma VCO-

ku monarhiiu. Ona ie bila pr a CO; ma malograđanski način, svejedno, ona !e iBa bila progresivna. I ko ioi sc naiodlučnjic OGUpro? Starošvajcarci. Borba Starošvaicaračk protiv Austrije. slavna zakletva na Grutliju, iunački Tellov hitac, pobjeda kod Morgartena, dostojna viečne uspomene, sve ic tO „bila borba tvrdoglavih mastira protiv nadiranla istorllskog razvitka, borba tvrdoglavih stabilnih „lokalnih interesa protiv interesa čitave naciie, borba sirovosti profiv obrazovanosti, barbarstva protiv civilizaciic. Oni su izniieli pobiedu nađ. fadašniom civilizacijom, a 7. kaznu su 'iskliučeni iz čitave dalje civilizacilć. ,.

" To nije bilo dovolino, nego su OVI čestiti, nepokorni mlaninski pastiri uskoro bili ioš sasvim drukčiie kažnjeni, Oni su izbiegli vlast austriiskoo plemstva, da bi zatim pali pod iaram ciriških, lucernskih, bernskih i bagzelskih malograđana. Ovi malograđani su primjetili da su Starošvajcarci isto tako jaki i isto tako glupi kao i njihovi volovi. Oni su udesili da budu primlieni u save? švaicarskih kantona, i otada su mirno siedeli kod kuće za radnim slolom, dok su tvrđoglavi planinski pastiri SsVC nilhove sporove s blemsfvoem i vladarima riešavali borbom. Tako kod Sempacha. Gransona, Murtena i Dancya. Pri tome je tim ljudima bilo

iz kandži austrijskog si da: pri svjetlosti bsburga bila ie je-

KNJIŽEVNE NOVINE

ostavljeno pravo da svoje unutrašnje stvari ,

uređuju bo svojoj volji, i tako su ostali u najsrećnijem nezmanju o tome kako su od svojih milih saveznika bivali eksploatirani.

· „Otada se više malo o njima čulo, U svoj svojoj pobožnosti i poštenju, oni su se bavili mužom krava, pravljenjem sira, čednošću i jodlovanjem. S vremena na vrijeme održavali su narodne skupove, gdje su se cijepali u rogonje, kandžonje i drugi životinjske klase, ne razilazeći se nikada bez kakve svesrdne hrišćansko-germanske tučnjave. Oni su bili siromašni, ali pošteni, glupi, ali pobožni i mili pred Gospodom, brutalni, ali plećati, i imali su malo mozga u glavi, ali mnogo lista na nozi. S vremena na vrijeme bivalo ih je previše, i onda su mladi ljudi odlazili »na put«, tj. stupali u najamnu stranu. vojnu službu, gdje su se oni, bilo šta bilo, s neprikosnovenom vjernošću držali svoje zastave. O Švajcarcima se može reći samo to da su sc za svoju platu s najvećom savjesnošću davali ubijati,

Najveći ponos ovih plećatih Starošvajcaraca bio je odvajkada u tome što nikada ni za

FRIDRIH ENGELS

jednu jedinu dlaku nisu odstupili od običaja svojih predaka, što su u toku stoljeća sačuvali neiskvaren, jednostavan, čedan, pošten i krepostan život svojih otaca. A istina je da se svaki pokušaj civilizacije, nemoćno odbio o granitne zidove njihovih stijena i njihovih lubanja. od onog dana kada je prvi Winkelriedov predak svoju kravu, s· neophodnim idiličnim zVONnCCctom o vratu, izgonio na djevičanske pašnjake Vierwaldstitter Scea, pa do sadašnjeg trenutka, gdie posljednji Winkelriedov unuk daje svoju pušku popu na blagoslov, sve su kuće na isti način građene, sve krave na isti način muŽene, sve Ppletenice na isti način letene, svi sirevi na isti način spravljeni, sva djeca na isti način pravliena. Ovdje na brdima postoji raj, ovdje se još nije došlo do praotačkog grijeha. TI ako jednom takav alpski sin dospije u veliki svijet i za trenutak pusti da ga ponesu iskušenja velikih gradova, našminkane draži jedne pokvarene civilizacijic, poroci grešnih zemalia koje nemaju nikakvih brda i gdje uspijeva Žito, — nevinost je u njemu tako duboko ukorijenjena da on nikada ne može sasvim da Dpropadne. Jedan ton mu dopre do uha, samo dviic note one pastirske pjesme koie zvuče kao pasje zavijanje, i odmah se plačući i skrušeno baca na koliena, odmah se otimlie iz ruku iskušenja i me miruje sve dok ne legne pred noge SVOP starog oca. »Oče moj, ja sam zgriješio pred mojim starim planinama i pred tobom, ja nisam zavrijedio da se zovem tvojim sinom!«

Dvije invazije su u novije vrijeme bile Dokušahe protiv ovih bezazlenih maravi i ove prasnage. Prva invazija bila je invaziia Francuza 1789. godine. Ali prvi Francuzi, koji su ipak svuda Širili ponešto civilizaciie, nasukali su

prisustva nije ostao, ni jednu jotu starih običaja i vrlina nisu oni mogli da odstrane. Druga invazija je došla oko dvadeset godina kasnjje i donijela barem nekoliko. plodova, To je bila invazija engleskih turista, Tlondonskih lordova i plemića, i bezbrojnih svjećara, sapunara, sitničara i trgovaca kostimima koji su za njima dolazili. Ova invazija dovela je barem dotle da je gostoprimstvu došao kraj i da su se pošteni stanovnici planinskih koliba, koji ranijc jedva da su znali šta je novac, pretvorili u najlakomije i najlopovskije varalice kakvih bilo gdje ima. Ali ovaj napredak nipošto ne napada stare priproste običaje. Ovo ne baš jako čisto podvaljivanje slagalo se najizvrsnije S patrijarhalnim Kkrepostima čednosti, valjanosti, poštenja i vjernosti. Čak ni njihova pobožnost nije pod tim stradala; pop ih je s naročitim zadovoljstvom oslobađao svih prevara koje su na kakvu britanskom krivovjerniku bile izvršene. Ali sada izgleda da će ova čednost ipak jednom u svojoj osnovi biti uskomešana. Vjerovatno će egzekutivne trupe učiniti sve što mogu da bi sve to poštenje, prasnagu i DTiprostost dokraičile. Ali onda kukaite, vi ćifte! Onda neće više biti siromašnih, ali zadovoljnih pastira, čiju bezbrižnost biste vi mogli sebi poželjeti za nedjelju, pošto ste šest dana u sedmici na cikorijinoi kafi i na čaju dobro ćarili! Onda plačite, vi školnici, jer ie svršeno s nadom u jedan movi Semvach-Maraton i druga klasična junačka djela. Onda naričite, histerične djevice iznad trideset godina, jer će biti kraj onim šestopalačnim nožnim listovima, čija slika zaslađuje vaše samofne snove, kraj antinojskoj ljepoti snažnih »švajcarskih mladića«, kraj onim čvrstim butinama i zategnutim hlačama koje vas tako neodoljivo privlače Alpima! Onda uzdišite, vi blage i bliedokrvne pansionatske šiparice, koje ste se već iz Schillerovih djela oduševljavale za čednu, pa ipak tako afektivnu ljubav lovaca divokoza, jer je onda svršeno s vašim nježnim iluzijama, onda vam me preostaje ništa nego da čitate Henrika Steffena i da se oduševljavate za ledene Norvežane. Ali pustimo to. Ovi Starošvajcarci moraju se suzbijati sasvim drukčijim oružjem nego što je to poruga. Demokratija mora s njima da prečisti ne samo zbog tih njihovih patrijarhalnih kreposti nego i zbog sasvim drugih stvari. -

Ko je 14. jula 1789, godine branio Bastiju od naroda u jurišanju, ko je, iza sigurnih zidova, kartečima i puščanim zrnima ubijao radmike Faubourg St. Antoinea1)? — Starošvajcarci iz Sonderbunda, unuci Tella, Stauff{achcra i Winkelrieda.

Ko je 10. avgusta 1792. godine u Louvre-u i Tuileries branio Louisa XVI od pravedne srdž-

be naroda? — Starošvajcarci iz Sonderbunda. ·'Ko je, pomoću Nelsona, ugušio napuljsku revoluciju od 1789. godine? — Starošvajcarci

iz Sonderbunda.

Ko je, pomoću Austrijanaca, 1823. godine u Napulju opet uspostavio apsolutnu monarhiju? — Starošvaicarci iz Sonderbunda.

Ko se 29. jula 1830. godine do posljednjeg trenutka borio opet za jednog izdajničkog kralja?) i opet s prozora i kolonada Louvre-a ubijao pariske radnike? — Starošvajcarci iz Somnderbunda. Ko je ugušio, s jednom u čitavom svijetu ozloglašenom brutalnošću, i opet u savezu s Austrijancima, ustanak u Romagni 1830. i 1831. godine? — Starošvajcarci iz Sonderburga.

Ukratko, ko je do ovog trenutka pritezao Ttalijane koji su se morali potčiniti ugnjetačkoj vlasti svojih aristokrata, vladara i popova, ko je u Italiji bio desna ruka Austrije, ko je

još do ovog časa krvoloku Ferdinandu Napulj-.

skom omogućavao da svoj narod, koji je samo škripao zubima, drži na uzdi, ko još danas igra ulogu krvnika pri. masovnim strileljanjima koje on naređuje? Opet i uvijek Starošvaicarci iz Sonderburga, opet i uvijek Tellovi, Stauffacherovi i Winkclriedovi unuci!

1) Radničko predgrađe Pariza.

se na Starošvajcarcima. Nikakav trag njihova 2) Karla X DV U VU

Velimir

MILOŠEVIĆ

Kao po nebu

Kao po hebu kao po staklu Kao po ledu po oblacima Po svetu lomnome po paklu Po nepoznatim vrtovima

Da ne takneš hi cvet ni travku Ni kam ni zvezdu miti biljku Da ne preneš ni zrak ni zraku Ni mrak ni sunčevu svetiljku

Kao po žici kao po crti

Kao po svili po koncu tahkom Po struni drhtavoj po smrti Po nevidljtvom proplanku

Da ne osetiš ni let mi plavet

MIHOLJSKO LETO

Ni zvuk ni muziku smiraja Da ne primetiš kako si nadhet Nad golu liticu.: beskraja,

Vrtovi

Vrtovi koji noću svetle Visoko iznad maših glava To su vrletne vatre sefe Na kraju sveta i zaborava

To je prosuto neko sete Pred oluju grsti zlata

U meko trošno rošno vreme Iz bele ruke mepovrata

Jednom riječju: gdje god bi i kad god bi u Francuskoj izbio kakav revolucionarni pokret koji bi direktno ili indirektno išao na ruku demokratiji, uvijek su starošvajcarski najamnici bili ti koji su se protiv toga borili s najvećom upornošću i do posljednjeg trenutka, A osobito u Italiji, ti švajcarski plaćenici bili su neprestano najvjernije sluge i argeti Austrije. Pravedna kazna za proslavljeno oslobađanje Švajcarske iz kandži dvoglavog orla!

Nemojte misliti da su ovi plaćenici izmet svoje zemlje i da bi oni od svojih zemlj bili dezavuirani. Ta zar Lucernjani nisu d da pred njihovim kapijama Thorwaldsenovo islandsko pobožno dlijeto iz stijene iskleše jednog velikog lava, koji, krvareći iz rane od strijele, svojom do smrti vjernom šapom pokriva bourbonski grb — i to u spomen Švajcaraca palih 10. avgusta 1792. godine u Louvre-u! Tako Sonderbund odaje priznanje kupov· noj vjernosti svojih sinova! On živi od trgovine ljudima i slavi je.

Pa zar sa tom vrstom demokratije treba engleski, francuski i njemački demokrati da imaju išta zajedničko?

Buržoazija već svojom industrijom, svojom trgovinom i svojim političkim institucijama ra· di na tome da svuda male, zatvorene lokalitete,

· koji žive sami za se, istrgne iz njihove osamlje-

nosti, da ih međusobno poveže, da njihove interese spoji u jednu cjelinu, proširi njihov lokalni vidokrug, da uništi njihove lokalne obi· čaje, nošnje i shvatanja i da, od mnogih, do sada međusobno nezavisnih lokaliteta i brovincija, stvori jednu veliku naciju, sa zajedničkim interesima, običajima i shvatanjima. Već sama buržoazija centralizira u znatnoj mjeri. Proletarijatu, daleko od toga da bi time bio oštećen, tek ovom centralizacijom biva omogućeno da se ujedini, da se osjeti kao klasa,

· da u demokratiji usvoji ispravno političko

shvatanje i da konačno pobijedi buržoaziju. Demokratskom proletarijatu ne samo da je cemtralizacija, kako ju je buržoazija započela, nužna, nego će jc on, štaviše, morati još mnogo šire da sprovodi. Za ono kratko vrijeme kada je proletarijat u francuskoj revoluciji imao državnu vlast u rukama, za vrijeme vladavine stranke montanjara, on je sprovodio centralizaciju svim sredstvima, kartečima i gijotinom, Demokratski proletarijat, ako sada opet dođe na vlast, moraće da što skorije centralizira ne samo svaku zemlju za se, nego, štaviše, sve civilizovane zemlje zajedno.

Stara Švajcarska, naprotiv, nije nikada ni· šta drugo radila nego se odupirala centralizaciji. Onda je s jednom zaista životinjskom upornošću insistirala na svojoj odvojenosti od cijelog ostalog svijeta, na svojim lokalnim običajima, nošnjama, predrasudama, na čitavoj svojoj lokalnoj ograničenosti i izdvojenosti. Ona je sa svojim prvobitnim barbarstvom zaostala usred Evrope, dok su sve druge nacije, pa čak i ostali Švajcarci, napredovale. Sa cijelom svojom bandoglavošću sirovih iskonskih Germana, ona insistira na kantonalnom suvocrenitetu, tj. na pravu da dovijeka po svojoj miloj volji bude glupa, bigotna, brutalna, ograničena, bandoglava i kupljiva, bez obzira da li će njeni susjedi zbog toga trpjeti ili neće. Čim njihova životinjska narav progovori, omi više ne priznaju nikakvu većinu, nikakav sporazum, nikakvu obavezu. Ali u 19. vijeku nije više mogućno da dva dijela jednc tc iste zemlje Dpostoje jedan pored drugog bez ikakva uzajamnog saobraćaja i uticaja. Radikalni kantoni djeluju na Sonderbund, Sonderbund je djelovao na radikalnc kantone, u kojima takođe tu i tamo postoje još vrlo sirovi, elementi. Radikalni kantoni su, dakle, zainteresovani za to da se Sonderbund prođe svoje bigotferije, svoje ograničenosti i svoje tvrdoglavosti, a ako to Sonderbund neće, onda niegova bandopglavost mora da bude skršena silom. A to se u ovom trenutku i dešava.

Građanski rat koji je sada izbio biće, dakle, stvari demokratije samo od koristi. Pa iako se čak u radikalnim kantonima krije još mnogo pragermanske sirovosti, pa iako se u njiima iza

demokratije skriva čas jedna seljačka, čas, opet, jedna buržoaska vladavina, čas jedma

mješavina jednog i drugog, premda čak i najcivilizovaniji kantoni još uvijek zaostaju za razvitkom evropske civilizacije, pa samo tu i tamo polako sviću stvarno moderni elementi, to Sonderbundu ništa ne pomaže. Potrebno je, prijeko je potrebno, da ovo posljednje pribiežište brutalnog pragermanizma, barbarstva, bigoteriie, patrijarhalne priprostosti i čednosti, stabiliteta i viernosti do smrti najpovolinijem

ponuđaču, bude jednom konačno razoreno. Što

energičnije Švajcarska skupština postupi, što silnije ona ovo staro popovsko gnijezdo prodrma, tim više će imati prava na podršku svih odlučnih demokrata, tim više će dokazati da shvata svoj noložai. Ali, dakako, pet velesila je tu, i radikali se čak straše. .

. Ali ie za Sonderbund značajno to da pravi sinovi Wilhelma Tella moraju austrijski dvor zakletog neprijatelja Švajcarske, da mole za pomoć, sada kad je Austrija prliavija, poriliia, niskija, besramnija i omraženija ncgo ikada raniie. I to je još jedna mala kazna za slavno oslobođenje Švajcarske iz kandži dvoglavog orla i za tolika razmetanja tim oslobođenjem. T da bi mjera te kazne bila prevršena, mora ova Austriia da je i sama u takvom škripcu da ni "Tellovim sinovima ne može da pomogne.

Preveo Nika MILIČEVIĆ

Uberi svoju zvezdu kasnu Večernju sliku svetkovine A onda gledaj kako gasnu Za njom zvezdane postojbine

Vrtovi koji se hoću bele Iznad haših glava i videla To stu svetovi koji se sele Svetlost koja je poludela.

Večernjača

Otela mi se reč iz grla

Iz dna dubina ispod plača Postala od mje večernjača \isoka zvohka neumrla

Gledam na nebu plač svoj zlatni Slušam muziku njegovog sjaja AL ko će meni da povrati Lepotu tuge i smiraja.