Narod / Mirko Perković

а

prijeći na pripovijetke. Piesme dijelimo ns junačke (herojske) i na ženske (lirske). Јиатаске рјезше рјеаји о јипаскип ајеlima maših pradiedova, koji su kroz pel. šest stotima godina. bili u svegjernoj borbi s Turcima. "Turci udariše još pred pet vijekova na Srbiju, Crmu Goru, Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinu, Slavoniju i Hrvatsku. Naš narod srpski i hrvaiski, svijestam 0 svome pravu, o svojoj slobodi, a po naravi ртамдап, nije mi za čas htio dopustiti, da mu divlji azijlat otimlje zemlju. gazi pravo i dostojanstvo ljudsko, a kamo li da mi dira ili vrijesia njegovu vjeru kršćansku. Т započe krvava borba. Nijedan grad, mijedna varoš, mijedno selo maše me bijaše stalno, ne će li sutra na nj da mavali turska vojska. A gdie bi ona došla, teško i vaime Živu i krštemu stvorenju. Odmah mnamefni ћагас, а alto nemaš da ga dadneš, čeka te kolac! Nije uzalud postala marodna poslovica: Kuda prosje turska vojska, trava za njom ne raste! Što će na io naš pitomi nnrod? Što je bilo muškoga, a moglo puškti nositi, podiglo se na nose. da se bori i krv lije »Za krst časni i slobodu zlainu«. Je li na polju radio, valjalo je da mu je za Dripašajem hamdžar i samokres, |er nije znao hoće li iznenada banuti Turčin: ie li sio, da založi zalogaj suha kruha, držao je opet