Narodna milicija

() postanbu i razoitbu Zene

Kako je čovek nekada nalazio rešene na pitanje: »Odakle svet?«

Čovek je već u svojoj najranijoj mladosti, kada je tek dolazio do saznanja i počinjao da misli, posma-– trajući oko sebe zemlju i niz prirodnih pojava, počeo da razmišlja i o tome, odakle ta Zemlja, odakle to sve oko njega? Veliki broj pojava koje su se odigravale oko njega, bio mu je nerazjašnjen. On je video nebo, sad vedro, sad sivo, viđao je svetlo danju, a mrak noću, video je Sunce svetlo, toplo i sjajno danju, koje mu se ujutro pokazalo, pomaljavši se iza brda, mora ili ravгасе, а uveče, sišlo i sakrilo se negde iza bbda, da bi se odmah iza njega pojavili, Mesec ili Zvezde, — Mešec tako čudan: sad kao lopta, sad kao kriška sira ili srp, i zvezde još „čudnije, bezbrojne, koje Као ,da žmirkaju iznad ljudskih glava ili pak možda nam:guju ljudima dole u dubini. Sve to, izazvalo je kod njega ogromno 'nteresovanje, i on je pokušavao da nalazi rešenje svemu tome. Ali zbog nepoznavahja prirodnih pojava, a kasnije zbog smišljene težnje sveštenstva da sve te

Galileo Galilej

16

pojave koje su se događale oko čoveka zaviju u veo misticizma, pomoću koga će držati mase u pokornosti, i njegova nastojanja da se uzroci svemu tome ne traže u prirodnom, već maprotiv, u čudesnom i tajanstvenom — čovek je pronašao ideju boga ili nekog božanstva kao tvorca sveta. Ljudi su odgovor na pitanja koja su ih uznemirivala pronalazili kod sveštenika. A šta su ti sveštenici mogli da kažu kad ni oni sami nisu ništa znali o postanku sveta. Ali, da bi učvrstili veru u moć bogova, i ulili poštovanje prema sebi, oni su se vešto služili raznim pričama i legendama, koje je stvorila narodna fantazija. Te legende upravo poražavaju svojom naivhošću.

Tako su naprimer Haldejci smatrali da je bog Marduk prepolovio telo boginje Tijamat, koja je oličavala haos, i od jedne njene polovine izgradio zemlju, a od druge nebo.

Postoji jedna indiska legenda prema kojoj su najpre postojali samo bogovi i jedno ogromno prvobitno

biće — Puriša, s hiljadu ncgu i glava. Bogovi su prineli Purišu na žrtvu, i tada su iz njegovih usta izišla još dva božanstva i induski sveštenici — bramani. Od

Purišinih ruku postali su vojnici, od bedara seljaci, od nogu zemlja. od mozga more, od očiju sunce, a od drugih delova fantastičnog tela postale su životinje, biljke, reke i jezera. ;

Kod raznih naroda postojao je još čitav niz najrazličitijih i sličnih legendi. Najizrazitija od njih je ona, koju je stvorila hrišćanska crkva i koju ona još i danas, nasuprot svim naučnim otkrićima, i dalje štiti. Hrišćanska biblija je pozajmila od vavilonskih sveštenika priču o bogu, koji je, uzvikom »Neka bude!« stvorio svet za šest dana, da bi se sedmi odmorio. Te izmišljotine trebalo je primiti preko vere, jer ih je preko zdravog razuma bilo nemoguće objasniti. Sami sveštenici nisu voleli da ih se ispituje o stvarima za. koje niti sami nisu mogli naći objašnjenje. Ljubopitljive ljude i one koji bi posumnjali u tu postavku plašili su nebeskim kaznama i progonili ih zbog »štetne radoznalosti«.

Međutim, nauka ne poznaje ništa natprirodno, ona svemu traži prirodne uzroke. Razni naučenjaci još u davnoj prošlosti postavljali su problem postanka sveta na naučnu bazu — kao naprimer stari grčki naučenjak Demokrit. Rimski pesnik Lukrecije Kar je pre око дуаdeset stoljeća pisao: i

»Ali, kako ti ranije rekoh Nešto se ne rađa iz ničeg, Niti nešto može u ništa preći. Munjama pakla i zracima Sunca

Ne treba širiti užase i duha mrak,

Već ih izučiti i objasniti zakonima prirode«.

%

"U srednjem veku je crkva, koja je prihvatila kao zvanično religisko učenje navedene priče Vavilonaca i Jevreja, bila glavna prepreka razvitku nauke. Zbog toga u srednjem veku i nema novih učenja o postanku zemlje. Naučenjaci koji nisu hteli da gledaju na svet