Narodna milicija

ODNOSI SA DRUGIM ZEMLJAMA

Sada bih htio da se sa nekoliko riječi osvrnem na naše odnose sa raznim zemljama, o čemu se također mnogo govorilo i pisalo. Vi znate da već dvije godine svuda u svim zemljama svijeta, osim u našoj zemlji, vlada psihoza rata kojoj je uzrok Jugoslavija | ovaj Informbiro. Govorilo se i Sovori da će sada nastati ovo, sada ono, da će biti rat. Ja moram da odam priznanje našim građanima da su oni isto onako mirno kao i mi gore radili svoj posao, bez obzira na to šta će biti, Mi nismo vjerovali, iako smo bili spremni za svaki slučaj na sve, ali nismo vjerovali da može doći do rata, I sada ne vjerujemo da može doći do rata. Može doći do provokacija i sličnog, Ja zato odajem priznanje našim građanima koji se nisu dali buniti, jer je takva propaganda išla u prvom redu za tim. o

Međutim, tačno je da Iniormbiro nije pobijao propagandu sa Zapada, nije pobijao da će umarširati u Jugoslaviju, nijedamput nije rekao: nećemo mi u Jugoslaviju, Naprotiv, on je родтхауао 1 ргорабапди о spremanju toliko i toliko divizija i htio nas je zaplašiti, Ja ne shvatam kako oni dosad nisu stekli toliko pameti da vide da se jugoslovenski narod ne da ničim zaplašiti. (Snažan aplauz). Prošlost je pokazala da plašenje· naših naroda ima obratno dejstvo. Ono samo još više nakostriješi naše ljude, još ih više prekaljuje da se ne treba bojati, Oni nas nekako upoređuju šta ja znam s čim, možda sa situacijom kod sebe. Ali, mi, na sreću, nismo prošli kroz takve mučne faze kao što su prošli narodi kod njih. Ne mislim na ono vrijeme pod starom Jugoslavijom, jer smo tada prošli vatru i vodu, već na današnje vrijeme — jer smo mi socijalistička zemlja koja ima takav put da stvara svijesne Srađane, otvorene i istinoljubive,

· a ne bezvoljne mašine koje stalno drhte plašeći se da će ih neko zgrabiti za rame i povući u zatvor, ljude koji se boje da govore jedan s drušim, ako je treći negdje blizu. |

Mi takve građane nećemo. Naši građani su u ratu naučili da govore s neprijateljem otvoreno, s oružjem u ruci, a do rata, kad je on htio da porobi našu zemlju otvoreno su mu kazali; ne, Poslije rata: Jugosloveni otvoreno kažu svakome što treba čim je u pitanju posezanje za našom slobodom, za našom nezavisnošću, za dostojanstvom naših naroda. Mi se nismo bojali tih provokacija, A jesu li prestale te provokacije? Nisu! Naši gra-

ničari moraju biti mnogo budniji, jer sa druđe strane se svakog ·

časa pripucava preko granice, Svaki čas paradiraju, prebacuju trupe, stalno nam zveckaju oružjem, čas u jednoj čas u drugoj zemlji,

Nas to ne plaši jer mi znamo da oni nešto više ne smiju da učine. Jer, biti adresor danas, ne znajući kako će ispasti sve to, nije tako jednostavna stvar, Prošlost je pokazala da se samo oslobodilački rat može uspješno voditi, može ispasti dobro za onu stranu koja da je vodila, — A kako će uspjeti agresivni rat jedne ogromne sile prema jednoj maloj zemlji da se prikaže pred međunarodnom javnošću kao opravian,

Ne može se to, u tom drmu leži zec, i tu sada treba nešto učiniti, da bi svijet primio kao potrebu jednu agresiju protiv Jugoslavije. Proglasili su nas zbog toga Таб та. Мајргје па nekoliko u rukovodstvu, poslije su prešli na niže, pa zatim na sve oficire, onda na narod i najzad su čitavu zemlju nazvali fašističkom, Najprije smo bili čudovišna zemlja, a poslije smo postali fašistička. Da, njima je trebalo da stvore uslove i moralno opravdanje za slučaj jednog napada na našu zemlju. Ko nije protiv fašizma! Jer, toliko je krvava istorija, toliko su svježi tragovi fašizma i puše se od krvi žrtava, da je zbilja sve što voli mir na svijetu, sve što je miroljubivo i istinoljubivo protiv fašizma i mrzi da, Ali, ne može da se kaže da da itko mrzi više nego mi, jer smo ga mi najteže osjetili na svojoj koži. Međutim,

oni ipak hoće da stvore štimung da bi ta Jugoslavija bila zreia za napad,

Da li su onj spremali napad na nas? Jesu! Neću reći kako su ба spremali, da li je na tome radio neki deneralštab ili nije ništa na stvari, ali je u tom pravcu rađeno, da bi naša zemlja bila zrela da se razbije bilo iznutra ili izvana. Radili su svi, radili su tajno i javno na tome, Šta je, na primjer, bila rezolucija Injormbiroa? Pozivanje na ustanak, na građanski rat, Je li to agresija? To je najtipičnija agresija, jer se apeliralo na petu kolonu. A morali su znati vrlo dobro, da oni ne mogu naći unutar naše zemlje ioliko »zdravih snagša« koje bi mogle same, bez njihove pomoći, svršiti sa većinom naroda, sa naoružanim narodom; oni su znali to vrlo dobro, ali su htjeli da stvore neku smutnju, da izazovu neki kaos unutra, pa da se onda umiješaju i u mutnom love. To su oni namjeravali, Čak su upućivali pozive u tom smislu preko radija ne samo iz Budimpešte, Sofije i drugih gradova nego i iz Moskve, Jesu li sada s time prestali? Nisu. I sada nas nazivaju fašističkom zemljom, pozivajući na rušenje našeg rukovodstva. Ja ne znam ko bi ga srušio i koga oni imaju ovdje, Mi tu i tamo ponekog uhvatimo, ali to im je sve, a to ovdje ne može srušiti nikoga osim samog sebe, I svaki onaj ko bi nasjeo njihovoj propagandi srušit će sam sebe, pa ma ko to bio, Svejedno je ko je to, od najvišeg rukovodioca do najnižeg | do običnog drađanina, Svejedno je, a kad dođe u ruke socijalističke pravde on će odgovarati, jer mi ne damo da se razbija naša zemlja, ne damo i nećemo dozvoliti da nam razbijaju našu zemlju, naše jedinstvo | unište našu nezavisnost. {Snažan i dugotrajan aplauz), -

Prije nedo što produžim sa Iniormbiroom, ja ću vam navesti samo jedan primjer, Kod nas je poznata stvar da su se čak i zapadnjaci koji dolaze u Jugoslaviju uvjerili da kod nas ljudi prilično glasno mogu da grde, jer mi znamo da čovjek koji grdi nema baš uvijek zle namjere, Čak rijetko kad ima zle namjere, jer grdi zato što mu se nešto ne sviđa i što mu je žao ako nešto nije u redu, a to je u тета еј пахеб čovjeka,

Druga je stvar, kakvom se pobudom tu rukovodi, Onaj ko ima najprljavije namjere taj neće da grdi glasno, taj radi nekako drukčije, I razumije se, počeo je sada kroz razne pore društvenog života, pa čak i kroz štampu da se osjeća ulicaj reakcije. Na primjer, kroz karikature, kroz satire itd, Mi nismo protiv satire, Ja sam uživam kad slušam nekad vesele večeri, jer volim da negdje nekog pecnu kad nepravilno radi. Kad se čine nepravilnoti, po tome treba udariti,

Ali sada je reakcija dobila mogućnost da kroz razne eksponente, koji se skrivaju iza partijske ili kakve druge firme, otpočne sprovoditi takvu politiku. Sada su već.dreknuli vani povodom članka objavljenog u »Borbi«: »Ha, nisu mogli izdržati a da ne pakažu svoje lice, udarili su po naprednim piscima«, Niko

.а у,

.nije udario po naprednim piscima, a onome ko je pogriješio ima

pravo da se kaže u štampi da je nepravilno to što radi, jer taj pisac nije dobronamjeran, On laže, on je iznio neistinu, on je iznio jednu stvar koja je prosto nemoguća. Meni je, pravo da kažem, malo i nezgodno da te stvari sada ponovno analiziram, Ali, šta je bilo rečeno u Čopićevom članku? Moram o tome da kažem nekoliko riječi, Ja sam ga pročitao i u njemu vidio aluziju na naše najviše rukovodstvo. On je pomenuo ministra, pa. je zatim uzeo pomoćnika ministra, a ja kažem da su naši pomoćnici ministara najveći mučenici, Njihova je plata slaba, a privilegije nikakve, dok na poslu često padaju u nesvijest, On je uzeo nekoliko ljudi za svoju satiru. A šta to znači kad se u jednoj satiri uzmu ljudi od ministra, generala i pomoćnika ministra do udarnika, kad se tako reći obuhvati čitavo naše rukovodstvo države i privrede. On je uzeo čitavo društvo i prikazao

5