Narodna milicija

Pogoršanje anglo=egipatskih odnosa

Početkom ovog meseca počeli su u Londonu pregovori između ministara inostranih poslova Velike Britanije i Bgipta. Predmet razgovora između Bevina i Salih el Din beja, kako je ranije bilo izjavljeno, jeste pitanje eg:patskih sterlinških potraživanja od Velike Britanije. Međutim, najnoviji događaji koji su usledili posle zahteva egipatskog kralja Faruka, koji je u egipatskom parlamentu tražio »potpunu i neodložnu« evakuaciju britanskih trupa iz Egipta i priključenje Sudana Egiptu i realkcije u Londonu na tu izjavu, promenili su glavnu temu. pregovora i dali veći značaj razmatranju opštih britanmsko-egipatskih odnosa.

Pitanje egipatskih steriinških. potraživanja nezvanično se razmatra već godinu dana. Radi se o sumi od oko 350 miliona fumti sterlinga koju je Velika Britanija, kupujući za vpeme rata robu na kredit, ostala dužna Egiptu. Posle rata Britan':ja je deblokirala nešto malo egipatskog duga, ali egipatska vlada nije zadovoljna sporim i vrlo neznatnim deblokiranjem svojih potraživanja i zato je već početkom ove godine naročito oštro postavila pred britanske zvanične ličnosti ovaj problem.

Ima li mogućnosti da se deblokiraju egipatska potraživanja u količini koju traži vlada u Kairu? Može se reći da ih nema. Jer, Velika Britanija se danas nalazi pred dva vrlo velika problema. Ona se nije zadužila samo kod kairske vlade. Britanija je uvozeći za vreme rata robu па kredit iz Indije, Pakistana, Australije, Novog Zelanda,

Irske i drugih zemalja, ostala dužna preko tri milijarde funti šterlinga. Vlade ovih zemalja vrlo. pažljivo prate razvoj sadašnjih pregovora u Londonu i,' kako piše londonska štampa, spremne su da zahtevaju deblokiranje svojih potraživanja, ako britansko Ministarstvo Ппашsija u većoj meri nego dosad deblokira potraživanja Egipta. Drugi problem je da se Velika Britanija u pogledu unutrašnjih finansiskih problema nalazi u prilično lošoj situaciji, naročito u vezi sa znatno povećanim izdacima za naoružanje. U takvoj situaciji počeli. su finansiski pregovori između dve zemlje za koje mnogi u Lon. donu ne veruju da će doneti veća ostvarenja egipatskih zahteva.

Međutim, deblokiranje egipatskih potraživanja nije jedini problem u anglo-egipatskim odmosima. Najveća razmimoilaženja između Egipta i Britanije odnose se па Ugovor o odbrani i prijateljstvu iz 1986 godine. Kairska vlada je više puta počev od 1946 godine krivila Veliku Britaniju za kršenje » zloupotrebu ovog Ugovona, Prema Ugovoru iz 1936, koji je zaključen na 20 godina, Velika

_ Britanija je dobila pravo da drži svoje trupe u zoni Suескор Капаја 1 Јиката Aleksandriji i Port Saidu, zatim da vodi brigu o smabdeviaanju i naoružanju egipatske voj-

16

ske. Britanskim oružanim snagama dozvoljen je slobodan prolaz kroz celu teritoriju Bgipta u vreme rata ili u slučaju opasnosti od rata. Ugovorom. je takođe potvrđena zajednička britansko-egipatska uprava nad Sudanom.

U ovoj godini su u nekoliko navrata vođeni između britanskih i egipatskih pretstavnika razgovori za otpočinjanje zvaničnih pregovora za reviziju ovog Ugovora. Međutim, oni nisu doneli nikakav napredak u tom po-

• gledu, pošto je Egipat isticao zahteve koje, kako izjav-

ljuju u Londonu, Velika Britanija ne može da primi. Egipatska vlada traži potpunu evakuaciju britanskih trupa sa cele teritorije Egipta i ujedinjenje Sudana i Egipta pod egipatskom krunom. Britansko-egipatski odnosi naročito su se pogoršali posle razmene mišljenja o nedavnoj izjavi kralja Faruka, koja je i O da se u Londonu pregovara i o ovim pitanjima,

Egipatska vlada stoji na stanovištu da je Ugovor zaključen 19836 godine u sasvim drugim okolnostima i da oh više ne pretstavlja dobru osnovu. za dobre egipatskobritanske odnose. Izjavljujući da su britanske trupe ostale na celoj teritoriji Egipta i posle rata, kada je prošla opasnost za egipatsku bezbednost, Egipćani tvrde da to pretstavlja povredu Povelje OUN, povredu njihovo suvereniteta i nacionalne nezavisnosti. U Kairu izjavljuju da je Egipat danas sposoban da brani svoju teritoriju od svake moguće agresije.

Sa britanske strane već odavno izjavljuju da je britanska vlada spremna da izvrši reviziju nekih tačaka Ugovora, ali da se svaka promena mora izvršiti uz saglasnost obe zemlje. Ali britanske akcije i zvanične izjave izgleda da više laviraju odugovlačenju pregovora i nemenjanju tačaka Ugovora do roka njegovog isticamja, to jest do 1956 godine. Velika Britanija je promenila i objašnjenje o zadržavanju svojih trupa u Bgiptu. Dok je ranije ist:cala tačku Ugovora u kojoj se kaže da britanske trupe treba da brane nezavisnost Mgipta, danas britanski krugovi zvanično izjavljuju da se više ne nadi samo о nezavisnosti Egipta, nego o odbrani »celog afričkog kontinenta« i »interesu zemalja Atlantskog pakta«. Tako se

sada boravak britanskih trupa u Egiptu tumači kao ne-

ophodan za bezbednost jedne daleko veće oblasti, nego što je egipatska država.

Razgovori u Londonu počeli su u prilično zategnutoj situaciji. Egipćani su odlučno ostali pri svojim zahtevima, koje Velika Britanija isto tako odlučno odbija. Egipatski ministar inostranih poslova Salih el Din. bej došao je u Veliku Britaniju sa unapred majavljenim stavom: nikakvih ustupaka, Egipat traži ostvarenje svojih nacionalnih aspiracija — evakuaciju trupa i aneksiju Sudana. S obzirom na ovakav stav egipatske vlade, čije zahteve odbija vlada u Londonu, kao »neprihvatljive i nemoguće«, britanska štampa piše da ovi pregovori »neće učiniti nikakav napredak dokle god Eg:pat ne bude imao šire poglede na međunarodnu bezbednost na Srednjem Istoku«. V. B.