Narodno blagostanje — dodatak

visinu, na kojoj se nalaze najsavršenija strana preduzeća) isključivo od domaćih sinova i od domaćeg kapitala.

Mi smatramo da je budućnost Elektro-Makiša rešena stvar. Onom istom metodom kojom se do sada razvijao i kojom se razvijaju i ostala električna preduzeća on ima da bude sve veći i veći, da obuhvata sve veću teritoriju i да мес па ођићуаćenoj teritoriji intenzificira potrošnju električne energije za tehničke ciljeve. Elektrika ama silnu budućnost. Kao što se u briljantno napisanom izveštaju Elektro-Makiša za 1930. godinu veli: elektrika nije moda već potreba. Za sada je prikopčan veći broj sela i varoši u Posavini u glavnome za potrebe osvetlenja. Mi ne sumnjamo da će Uprava Elektro-Makiša umeti da od svoje strane pripomogne Što jačoj upotrebi električne struje i za druge potrebe, pošto je ona najjeftinija pogonska snaga. Danas se smatra u agrarnoj politici da je elektrifikacija sela i poljoprivrede jedna od najmoćnijih sretstava unapređenja poljoprivrede i smanjenja proizvodnih troškova. Kriza u kojoj se nalazi poljoprivreda malo će usporiti taj proces; ali je baš s obzirom na krizu, koja je toliko oborila cene, potreba poljoprivrednika da pribegava svim onim merama koje pojeftinjavaju troškove.

Bruto prihod Elektro-Makiša u 1930. godini iznosi kolosalnu sumu od 7 miliona dinara. Izuzev neznatnu sumu od kirije strujomera od 46,000 dinara, ceo prihod dolazi od prodaje električne energije. Troškovi proizvodnje i razvoda struje iznose 3,8 miliona dinara, kamata i provizije 1,3 miliona dinara. Ostaje dobit od skoro 2 miliona dinara. Od toga je ogromna suma od 1,2 miliona dinara upotrebljena na amortizaciju investicija.

Mi smo u ranijim analizama bilansa Trgovačko industriske banke, istakli njezinu revnost u amortizaciji industriskih instalacija. To je vrlo umesno ,u toliko pre što je na ime čiste dobiti preteklo 703.000 dinara. Za dividendu je upotrebljeno od toga 375.000 dinara pošto glavnica Elektro-Makiša iznosi 5 miliona dinara (podeliena na 1000 akcija po 5000 dinara) to bi izišlo da ie dividenda 71| 7. Ali kad se ima u vidu da je glavnica uplaćena tek sredinom 1930. godine, onda izlazi da je dividenda 15%. Druga polovina dobiti upotrebljena је га техегупе fondove (okruglo 200.000 dinara), na tantijeme i penzioni fond činovnika. Po našem računu nešto preko polovine bruto prihoda potiče iz prodaje energije Beogradskoj opštini. Nalaže nam dužnost kao analitičaru bilansa da poklonimo pažnju ugOVOTnom odnosu između Elektro-Makiša i Beograda, jer je to jedan element ocene prihoda poduzeća. Mi ne možemo dati dovolino priznanja upravi Elektro-Makiša što je u toj tačci u svom izveštaju bila opširna i preko svakog očekivanja. Ta je opširnost

dobro došla ne samo onima koji žele da cene položaj i šanse |

prosperiteta poduzeća, već naročito onima koje interesuje najvažniji deo beogradske komunalne politike za poslednjih nekoliko godina, naime: pitanja snabdevanja Beograda električnom energijom. Izveštaj Elektro-Makiša za 1930. godinu izlazi iz okvira jednog poslovnog izveštaja i nosi karakter jedne kratke studije o tehničko-fHnansijskoj strani elektro-privredne politike grada Beograda. „Narodno Blagostanje” je u nekoliko mahova dalo izraza svom skroz nepovoljnom sudu po tom Pitanju. Elektro-Mahiš nam je u svom izveštaju dao punu potvrdu 7а 10. Na to ćemo se pitanje uskoro vratiti u zasebnom članku. Ugovor između Beogradske opštine i Trgovačko industriske banke nije prenesen na Elektro-Makiš zbog toga „što se vode pregovori o izmenama i dopunama; ali se po sebi razume, da je ovde banka fungirala kao pretstavnik Elektro-Makiša.

IU toku 1925. godine zaključen je ргу! ироуог između Trgovačko industriske banke i Beogradske opštine. Cena po kilovat-satu utvrđena je na 2,45 dinara i ako je istovremeno Beogradska električna centrala tražila za isti cilj po 4 dinara. Vrlo je verovatno da Beogradska električna centrala ne bi ni mogla liferovati potrebnu struju. Iz toga izlazi, da je "Trgovačko industriska banka omogućila beogradskom vodovodu, da snabde

. prestonicu vodom, jer bez nje vodovod ne bi imao potrebnu 'po-

67

preko zime 1926. godine, kad se ni pofreba za osvetlenjem mije mogla da podmiri. Taj je ugovor imao trajati 5 godina. Usled znatnih proširenja beogradskog vodovoda bilo je potrebno praviti nov ugovor. To je učinjeno u leto 1927. godine, a ugovor je stupio na snagu 1. januara 1928. godine. Banka se odrekla prava postojećeg ugovora, koji joj je garantovao cenu od 2,45 dinara po kilovat-satu i u novom ugoOvOTu spustila je istu na 1.85 dinara za prvih 600 kilovat-sati a za viškove preko toga 0,90 dinara. Tako izlazi prosečna cena na 1,47 dinara prema 2,45 u ugovoru koji je storniran. Banka ima garantovanu minimalnu potrošnju, ali ona ne pretstavlja nikakav teret za opštinu zbog toga što je njena potrošnja daleko preko garantovanog minimuma. Taj ugovor traje do kraja 1934. godine — premda se sad vode pregovori o njegovoj izmeni.

Čitaocima „Narodnog Blagostanja” je poznato, da je Trgovačko industriska banka bila jedan od ponuđača Beogradskoj opštini za snabdevanje električnom energijom za celu količinu preko produkcije današnje opštinske centrale. Tadašnja opštinska uprava je odbacila u načelu ponudu bančinu, огјаšavajući njenu centralu za daljnju. Kao što znamo, usvojena je ponuda švajcarskog bankarskog društva po pojedinačnoj ceni 1,27 dinara za 30 miliona kilovat-sati, koju količinu opština mora da plati u slučaju da je faktična potrošnja manja. Na prvi pogled izgleda da je Trgovačko industriska banka bila skuplja od švajcarskog bankarskog društva za 0,20 dinara po kilovat-satu. U stvari ona je mnogo jeftinija iz sledećih razloga:

Švajcarska grupa liferuje struju po gornjoj ceni franko centrala, dok je banka nudila kod potrošača. Gubitci na transformatorima i na sprovodnoj mreži, kao što je poznato vrlo su veliki. Ako se ti gubitci stave sa 15%, a oni danas iznose 27%, onda je Švajcarski paritet prema Trgovačko industriskoj banci 1,46 dinara. Obustavom rada današnje centrale izgubiće opština imaovinu u iznosu od 0,17 dinara po kilovat-satu. Dalje, ponuda Trgovačko industriske banke je za 0,02 dinara jeftinija Zbog toga, što ona izrađuje dovodne mreže a taj kapital traži ukama-– ćenje i amortizaciju. Švajcarska grupa je dobila besplatno zemljište za centralu i podstanice i to 'košta 0,015 dinara po kilovatsatu. Dalje je Švajcarska grupa oslobođena svih ugovornih taksa, današnjih i budućih, svih javnih dažbina i carina na uvoz instalacija. Međutim, samo ugovorna i priznanična taksa i opštinski namet iznose 21] % od obrta odnosno 0,036 dinara po kilovat-satu. Najzad, plaćanje švajcarskoj grupi vrši se najkasnije posle dve nedelje po podnesetom računu, dok je Trgovačko industriska banka dobijala pare i posle nekoliko meseci. 1 na kraju, treba imati u vidu i to da je ugovor sa Trgovačko industriskom bankom sedmogodišnji a sa švajcarskom grupom dvadesetpetgodišnji.

Mislimo, da ovim podacima nije potreban nikakav komentar. Kako po našem mišljenju nema te sile, koja će moći da održi na snazi ugovor zaključen sa švajcarskom grupom, (on će morati pasti po principu laesio enormis) to Trgovačko industr. banka ima još uvek šansa, da primi prema Beogradu svoju zavetnu misiju.

Neverovatno je, da je opštinska uprava zatvorila vrata pred jednim čisto domaćim preduzećem, koje se našlo tu zahvaljujući izuzetnoj preduzimljivosti njegovih sopstvenika i dala koncesiju strancima.

Ima zemalja u Evropi, u kojima bi ovakav postupak povukao krivičnu odgovornost .

ПОСАВСКА ШТЕДИОНИЦА — СИСАК“)

Анализирајући билансу Посавске штедионице за 1929. г. ми смо рекли „држимо да ви један наш срески новчани завод није у 1929 години могао забележити толико знатан пораст уложака.“ Оно што смо рекли за 1929 годину вреди и за 1930 годину. Пораст уложака код Посавске штедионкце је ију

у За 1929. годину биланс је анализиран у додатку

gonsku snagu i jedan deo Beograda bio bi potpuno bez vode, 8. броја стр. 38.