Narodno blagostanje — dodatak

АМАКЕХА

BILANSA

Dodatak „Narodnom В!адозбатји“

BROJ 42

Sadržaj:

BEOGRAD, 15. OKTOBRA 1938.

GODINA X

Srpsko akcionarsko rudarsko i topioničko industrijsko društvo »Sartid«, Beograd Прва југославенска творница вагона, стројева и мостова д. д., Слав. Брод

SRPSKO AKCIONARSKO RUDARSKO I TOPIONIČKO INDUSTRIJSKO DRUŠT”O »SARTID«, BEOGRAD

»Sartide« navršava ove godine dvadesetpetgodišnjicu svog rada. Minulih 25 godina bilo je ispunjeno ogromnim naporima, lepim i velikim nadama i još većim razočarenjima. U više mahova je čak izgledalo, da će društvo morati da klone, Preduzeće je, ipak, s velikom energijom sve više izgrađivano i budućnost mu je danas potpuno obezbeđena, naročito blagodareći merama preduzetim u toku nekoliko poslednjih godina. Danas su izgledi »Sartida« povoljniji, nego što su bili ma kada ranije. Šta više, po svemu izgleda da mu je suđeno da bude jedno od naizdravijih industrijskih preduzeća u našoj zemlji.

Osnivanje društva pada u doba najjačeg finansijskog i industrijskog poleta Kraljevine Srbije. To je bilo u 1913 godini. »Sartid« je osnovan sa ciljem da eksploatiše rudna blaga i da bude pionir topioničke industrije kumanovske Srbije. Na to ukazuje i društvena firma. Postojala jie namera da se pokupuje što više rudnih polja, za koja se pretpostavljalo da 'imaju metalne rude, zatim da se podignu visoke peći i da se izvozi sirovi metal. Društvo je u to vreme raspolagalo glavnicom od 4 miliona predratnih dinara, pa je odmah sebi obezbedilo isključivo pravo istraživanja u prostranim rudarskim terenima istočne Srbije, naročito u oblasti Rudne Glave, Crnajke, Luke itd. Radi korišćenja Majdanpečkog rudnog blaga »Sartid« je odmah stupio u vezu i s Bezimenim društvom bakarnih rudnika u Maidanpeku. Međutim, u 1914, “upravo kada su svi radovi »Sartida« bili u punom jeku, naišao je svetski rat.

Cili zbog kojega je »Sartid« 1913 gođine osnovan bio je posle rata manje interesantan. Nova država imala je svoje nove potrebe, a među njima isticala se je na prvom mestu potreba za obnovom i proširenjem za vreme rata upropašćenog železničkog i rečnog saobraćaja: »Sartid«, čije su instalacije i rudarski istražni radovi za vreme rata bili takođe uništeni, našao se je na taj način pred dilemom: da otpočne iznova s rudarskim istražnim radovima ili da uzme učešća u obnovi opustošene Srbije i njenog saobraćaja. Preorijentacija je izvršena vrlo brzo. Ideja o eksploataciji metalnih ruda i podizanju topioničke industrije bila je, bar privremeno, naDuštena, a težište posla je preneto na preradu metala. Tako je 1921 godine u Smederevu podignuta fabrika za proizvodnju raznih velikih i teških objekata, kao što su gvozdene konstrukcijie, mostovi, vagoni, lokomotive, kotlovi, pontoni, parobrodi, šlepovi itd. U vezi s tim povišena je i društvena glavnica, na 7,5 miliona u 1921, na 15 miliona u 1922, na 35 miliona u 1928 i na 50 miliona dinara u 1925 godini.

Kao što se vidi, »Sartid« je posle rata organizovan za izradu predmeta za koje postoji samo jedan komitent, a to je država. Međutim, država je stalno oscilirala između dva gledišta. Po prvom, predmete potrebne za obnovu i proširenje našeg saobraćaja trebalo je izrađivati u zemlji, a po drugom trebalo je sve potrebe za javne radove zadovoljavati putem reparacija, Time je racionalno iskorišćenje proizvodnog

kapaciteta jedne fabrike ovakve vrste i zamašaja bilo isključeno. I onda, kada je »Sartidu« ustupano dosta poslova, on je imao slabu korist od njih, jer je trebalo mesecima i Zodinama čekati na naplatu već davno prispelih računa.

Natezanje s inkasom je razlog da je društvena uprava već 1995 godine odlučila da izvrši još jednu preorijentaciju odnosno da proširi svoje etablismane i za izrađu metalnih proizvoda za privatne potrebe. U vezi s tim fabrika u Smederevu je u toku 1926, 1927 i 1928 znatno proširena: podignuta je i organizovana mašinska. kovačnica, kao i odeljenje za presovanje robe. Tu se izrađuju potkovice, ašovi, motike, lopate, pijuci, sekire, kolske osovine, kolske kočnice, delovi plugova itd., kao i sitni kolosečni pribor (šinski ekseri, šrafovi i tome slično). Time se je situacija donekle popravila, ali se zbog poljoprivredne krize ipak nisu mogli postići znatniji rezultati.

Kad su u leto 1931 godine prestale reparacione liferacije, počela se gajiti nada da će se i država opet javiti sa većim i stalnijim porudžbinama. Međutim, one su izostale. Doduše, i u godinama krize vršene su nabavke, čak za nekoliko milijardi dinara, ali u inostranstvu. Nade koje je »Sartide polagao u brodogradnju takođe nisu urodile plodom, pošto je kod nas rečno brodarstvo koncentrisano u glavnom u jednoj — javnoj ruci, koja je redovno nabavljala skupe i suviše velike brodove u inostranstvu. Kod »Sartida« je na tai način bilo došlo do katastrofalnog smanjenja aktivnosti. Sa 87 miliona u 1929/30 obrt je postepeno bio pao na ciglo 19 miliona dinara u 1932/33. Razume se da su i gubici morali biti neizbežni. U 1931/32 1 1932/33 oni su iznosili po 3 mil. ZOdišnje. Pored toga od 1931/32 do 1933/34 nije se mogla vršiti ni amortizacija, niti kod nepokretnosti, niti kod mašina.

»Sartid« se nije ni pred tom situacijom pokolebao, već je inicijativom svog glavnog direktora g. Hena pristupio izvršenju još jedne radikalne preorijentacije, u vidu proširenja komercijalne proizvodnje. Usled sporazuma sa Brodskom fabrikom vagona »Sartid«+ je napustio proizvodnju vagona, a uveo jednu novu granu proizvodnje — fabrikaciju lima. Poslednjih godina ovo odeljenje je sve više proširivano, a Droizvodnja je usavršavana, tako da je »Sartid« đanas u stanju da proizvodi sve vrste crnog i pocinkovanog lima, i to isključivo od domaćih sirovina. Pored toga, fabrika proizvodi i okruglo, fazonovano i šipkasto gvožđe, kao i najrazličitiju kovanu i presovanu gvozdenu robu.

Blagodareći reorganizaciji preduzeća i racionalizaciji rada, poslovanje »Sartida« od 1934/85 nije više pasivno. U toku poslednje dve godine pobolišanje prilika bilo je osetno, ma da je rad bio skopčan još sa raznim teškoćama. U toku 1936 bila je neobično jaka i konkurencija nemačke robe, naročito zbog našeg aktivnog klirinškog salda u trgovinskom prometu sa Nemačkom. »Sartid« joj je ipak odolevao, kako u 1936, tako i u prošloj godini, i time je potpuno dokazao svoju Veliku industrijsku sposobnost. Prošlogodišnji rad bio je, zatim, znatno ometan i visokom konjunkturom na svetskom tržištu gvožđa, čime je »Sartidu« bila onemogućena nabavka polufa-