Narodno blagostanje

4, фебруар 1933. НАРОДНО

ćanja. trošarine na šećer, aperitive, benzin, izvesne hemijske ı farmaceutske preparate. Na taj način bilo je predloženo poveanje poreza na celoj liniji, što je obzirom na OVako veliki iznos i bilo jedino moguće. Načelo vlade bilo je da svi građani doprinesu Žrtve, Što naibolje pokazuje povećanje od 5% svih neposrednih poreza. Baš na ovom pitanju je vladi ı izglasano nepoverenje, Što je vrlo karakteristično. __ ___G. Šeronov plan odbacuje zajam kao sredstvo za pokriće dejicita. Jedan konsolidacioni zajam imao bi se emitovati tek po svršenoj sanaciji budžeta i pobolišanja državnog kredita. Naročito se naglašava opasnost za francusku štednju ako 52 bude dalje apelovalo na Caisse des Depois et Consignations. Francuski državni kredit u zadnjim mesecima je naročito popustio. Državni papiri su popustili za 6—10%. U zadnje 3 godine državni dug porastao je od 269 п 293 пишјатде капака. Porast kod letećeg duga iznosi 10 milijardi. Pokriće kroničnog dejicita načelno ne treba provoditi тајтоушта.

Sanacioni plan finansiskog odbora ima sasvim drugi kaakter. Glavna njegova ideja je, da je deficit u današnje vreme obična pojava i da integralna ravnoteža uopšte mije moguća. Budžet je samo predviđanje. Smanjenjem rashoda i velikim ·povećanjem рогеха, па озпоми teorije o kupovnoj snazi, po mišljenju finansiskog odbora, stanje privrede bi se pogoršalo mešto pobolijšalo. Ne smanjivanjem nego роуесауапјет Кироупе snage pomaže se privredi. U planu Finansiskog odbora: zadržane su giavne osnove socijalističkog plana. Deficit u planu Finansiskog odbora nije tačno izračunat, a nije ni pokriven u celosti. Ostatak imao bi se pokriti u toku godine. Plan finansiskog odbora predviđa uštede u iznosu od 182 miliona franaka. Najinteresantnija je odredba da se smanjuju penzije penzionerima Zaposlenim od države. Ni plate činovnika ni ratničke penzije nisi dirnute. Pojačana je poreska kontrola, izvršena su neka pomeranja poreskih osnovica. Finansiski efekat tih mera računa se na 1226 miliona franaka. Ukinuta su bivša oslobođenja od poreza za 124 miliona. Prihvaćeni su Šeronovi predlozi za povišenje poreza na nasleđe, poreza na poslovni promet, uvođenje poreza na automobile, licence, kao i povećanje carine na каћи, troša-

fine na likere, benzin, hemijske i farmaceutske preparate. Finan- ,

siski efekat računa se na 2231 milion franaka.

Nije čuvan princip jedinstva budžeta. Projektovano je osnivanje Kase za javne radove i na nju prenete redovne inVvesticije od 1550 miliona franaka. Ova bi Kasa imala za vreme od G godina izvesti radove u iznosu od 30 milijardi, koje ima nabaviti zajmovima. Služba za zajmove ima se predvideti u гедоуnom budžetu. Ova je Kasa socijalističko čedo i ako joj je cilj isti kao Planu za privrednu obnovu zemlje. Osim toga osniva se Kasa penzije, i na nju se prenosi isplata penzija u iznosu od 1200 miliona franaka, što će i ova pokrivati zajmovima. Na taj način Finansiski odbor našao pokriće za 6513 miliona franaka.

Postoje osnovne razlike između oba plana. 1. Plan Finansiskog odbora pokriva deficit samo u iznosu od 6513 miliona franaka, a za ostale 4 milijarde kaže se da moguće neće ni nastupiti. U koliko se taj deficit pokaže imao bi se pokriti u ioku izvršenja budžeta. Za onaj dao deficita koji je pokriven učinjeno je to sasma drukčije nego u planu g. šerona. Uštede nisu provođene, izuzevši sitnicu od 182 miliona franaka. 3. Novi prihodi ne potiču samo iz povećanja poreza kao kod plana 2. Šerona, nego samo u iznosu od 3581 miliona franaka. Ostatak od 2750 miliona ima se pokriti zajmom. Sam Finansiski odbor priznaje, da je njegov plan s finansisko-privrednog gledišta [0šiji od g. Šeronovog. Ali misli da je on sa nacionalno-ekonomskog stanovišta bolji, jer ne smanjuje uštedama i novim роrezima kupovnu snagu stanovništva. To je teorija o kupovno|

snazi. Međutim ta teorija izvedena do krajnjih konze! vencija,.

uopšte negira poreze. Ali to nije način na koji se ikad rešio finansiski problem. Tako ovaj budžeiski predlog i ako se računa kao socijalistički nema u sebi ništa socijalističkog. Pravo

БЛАГОСТАЊЕ Страна 91 socijalističko pokriće delicita bilo bi kad bi se za čitav potreban iznos brutalno povećali porezi na dohodak i nasledstvo iznad

iednog određenog minimuma. |

Често смењивање влада у Румунији у последње време имало је, и поред унутрашњополитичких разлога, м врло важне спољно-политичке. јеГлан од најважнијих била је и борба против интегралне KUH"троле румунских јавних финансија и привреде ОД стране "друштва марода. У јесен 1932. године двојица министара "владе г. Бајде-Всевода били су постигли споразум с фи|нансијским комитетом Друштва парода 0 модалитетима "апровођења финансијске и административне реформе. Али. га влада није прихватила. У земљи је завладало узбуђење |абог извесних његових одредаба за које се рекло да дирају у суверенитет државе. Пова влада T. Мањуа требала је да значи борбу против контроле. На који начин је то она мислила спровести, није се могло видети, јер је врло брзо морала да одступи. Поново је дошао Вајда-Воевод, и одмах после тога, исти министар, који је раније преговарао, Лугожеану, постигао је нови споразум С финансијским комитетом Друштва Народа, који се само формално разликује од онога ранијег.

Интегрална контрола ДРру| штва Народа над Румунијом

Проблем румунских јавних финансија познат је нашним читаоцима. Он се може у кратко рекапитулирати следећим речима: огромни буџетски дефицит као последица |хаоса у пореској служби, релативно ниских непосредних пореза и пл ишта Ппеа привредне кризе. Да ова последња није од одлучног значаја доказао је и проф. Рист у своме извештају о стању румунских финансија (Нар. Благостање“ бр. 17. 1932. год.), а то се види и из редовних извештаја саветника Народне банке Обоена. Томе злу нису могли сами Румуни стати на пут. Санирање државних финансија захтева темељите унутрашње реформе, али и инострану помоћ, која се састоји у првом реду у новом регулисању плаћања камата по иностраним зајмовима и одгабању амортизационе службе. У томе правцу ишли су и сви напори румунске владе, али са стране поверилаца захтевала се кантрола. Привремени споразум 0 мораторијуму до 15. марта ове године одобрен је само под условом да се постигне споразум с финансијским комитетом о контроли. Судбина овог привременог споразума зависила је од тога, да ли ће влада пристати на услове финансијског комитета. А како без регулисања ануитетске службе не може бити говора о санирању финансија, влада је морала капитулирати. |

(Основи овог споразума је израда једног плана за реформу и санирање јавних финансија који треба да се оствари за 4 године — од 1. априла 1933. године до 31. марта 1937. год. Влада ће на предлог Друштва Народа именовати три страна експерта, и то једног за буџет, једног за порез и једног за књиговодство, који ће радити на спровођењу плана. Сем тога, Друштво Народа Бе именовати са своје стране једног финансијског саветника, који ће руководити целим радом експерата. Досадашњи саветник Народне банке, и француски стручњак при државним железницама остају, тако, да ће укупан број разних саветника износити свега 6. Овај споразум значи интегралну контролу ОД 4 године- за које време треба да се финансије санирају унификацијом пореског законодавства, повишењем непосредних пореза, ре"дукцијом личних расхода, модерном пореском. службом.

|ПОШАЉИТЕ ПРЕТПЛАТУ ЗА 1933. ГОДИНУ!