Narodno blagostanje

арене

Страна 248 НАРОДНО

њем тренутку француска је влада имала пред очима ипак само један циљ: да покаже свету не само речима, него и једним материјалним актом, да ће и даље бранити досадашњи паритет франка, и поред иступа Белгије из златног блока.

'Refiko je trebala da prestane 31 januara, o. g., ali je njeno trajanje produženo za dve dalje godine. S obzirom na to Huzvelt traži ovlašćenje da produži za dve godine i rad Nire, koja bi inače morala automatski da prestane 16 maja o. g. Prema tome se nije obistinila ranija pretpostavka, da će se on odreći daljeg vođenja Nire, Ruzvelt naglašava, da su ciljevi i mere, koje je Nira preduzimala, u osnovi sasvim zdravi, pa je sada nemoguće- napustiti ih, ako se ne žele dovesti u pitanje dosadašnji uspesi na polju suzbijanja krize i nove mere kojima se ide za obezbeđenjem opšteg blagostanja. On priznaje, doduše, da se moraju izvršiti izvesne izmene, ali ne objašnjava u čemu bi trebalo da se one sastoje.

lako |e iza poslednjih izbora demokratska većina u kongresu porasla, ipak ovaj Ruzveltov predlog nije još prihvaćen. Naprotiv, otpor je porastao. Primećuju se uglavnom ista razmimoilaženja, koja su postojala već od Ruzveltova dolaska na vlast. Međutim, na proteste pojedinih liberalnih teoretičara i radikalnih interesenata u 1933 nije se pazilo. Ali od 1934 ovi se protesti sve radije slušaju u kongresu, i to ne samo od strane republikanaca nego i od strane Ruzveltovih demokrata, tako da je današnji kongres postao nesposoban za donošenje odluka. Dva su uzroka takvog razvitka: privredno stanje se popravilo, a vlada namerava da pojača svoj intervencionizam. Kad je 1933 zakonodavstvo Nire bilo usvojeno, u pitanju su bile samo konjunkturno-političke mere, koje su bez daljega pomagane od strane kongresa zbog postojećih privrednih teškoća. Tada se uglavnom radilo samo o skraćivanju radnog vremena i povećanju nadnica. U 1934 godini kongres je bio još uvek za to, da se državi prepusti vođstvo konjunkturne politike. Ali se je već primećivao izvesan otpor protiv mera, koje su išle za promenom privredne strukture. Te su mere zakonodavstvom Nire bile predviđene, ali nisu još bile potpuno razrađene. S popravljanjem privrednih prilika one su sve više dolazile u prvi red. Sve privredne .grane, izuzevši tržište kapitala, danas su oživele. Usled toga }je otpala potreba za hitne intervencije, pa ie time smanjen i značaj Nire na polju konjunkturne politike. Sada treba da se. reši i pitanje privredne reforme. Il: država i privreda je traže. Međutim, vlada želi da se brzo dođe do rešenja o tim reformama, a privatna privreda bi htela da se iste izvođe polako.i promišljeno, jer se radi o merama sa trajnim dejstvom. Zbog toga je i jednodušnosti kongresa od 1933 nestalo, pa se opet javljaju različiti interesi i suprotne grupacije.

Razlike u gledištima između kongresa i vlade su pojačane, jer vlada ne traži samo dalekosežnu kontrolu nad privredom, već želi da je sama u velikoj meri direktno reguliše, da bi na taj način mogla da izvede socijalnu reformu. Uređenje poljoprivrede putem A.A.A. ostaje i ove godine. Da bi se na sličan način regulisala i industrija traži se produženje Nire sa većim ovlašćenjima. Kodovi treba da postanu obavežni, ali industrija bi htela da se zaključivanje kodova prepusti šloбодпој VOlii interesenata. Svaki kod treba da sadrži izvesne

Borba za Niru

БЛАГОСТАЊЕ

Бр. 16

minimalne uslove za uređenje utakmice i radnih odnosa. Kada neka industrijska grana ne izradi sama odnosni kod, vlada bi trebala da joj ga nametne. Ako vladi ne uspe da dobije od kongresa ovlašćenje za izvođenje ovih izmena, i na taj način ne dobije pravo da direktno reguliše celu privredu, ona се роkušati da to postigne indirektnim regulisanjem ili ograničenim regulisanjem pojedinih privrednih grana. Indirektno regulisanje sastojalo bi se u tome, da se dobije vlast nad federativnim rezervnim bankama, a s time u vezi i nad novčanim tržištem kapitala. Vlada bi na tai način dobila mogućnost za finansiranje stvaranja posla i za kreditnu spekulaciju. Međutim, ovom planu protive se radikalni inflacioniste, kojima to nije dovoljno, i konzervativci, koji se boje zloupotreba emisionog prava, i s time u vezi privrednog sloma. Ograničeno regulisanje pojedinih privrednih grana ide za fim da stavi pod državnu Копtrolu saobraćajna i javnokorisna preduzeća, kao i sirovine značajne za nacionalnu privredu, naročito petrolej. Ovoj se nameri protive opet preduzimači, koji bi takvim regulisanjem bili

·pogođeni.

Osim opozicije Dot, Nire kao takve, nastalo je i u pogledu reformi razmimoilaženje, koje је takođe kočilo rad Kongresa na donošenju konačnih rešenja. Na prvom mestu treba pomenuti pitanje zastupanja radnika u sporovima, koji a ističu iz radnih odnosa. Centralni problem je tumačenje čI. Zakona o Niri, koji.reguliše radne odnose i кој је kod sv о. štrajka igrao najvažniju ulogu. Vlada je još uvek između dvaju frontova radnika i poslodavaca, ona stoji na stanovištu proporcialnog principa kako je ostvaren u izabranom sudu ха геgulisanje radnih odnosa u automobilskoj industriji. Poslodavci žele slobodu pregovaranja sa svima svojim radnicima u obliku radničkih preistavništava, koja bi trebala da budu ograničena samo na preduzeće. Nasuprot tome traže radnici prvenstveno pravo pregovora za onaj sindikat, koji bude od svih dobio najviše glasova. Senator Wagner, koji je uvek branio radnike podneo je ponovo zakonski predlog koji je izrađen na osnovi principa većine. Izgleda da vlada ima nameru da čl. 7a zasad još ostavi nepromenjen.

Drugo važno pitanje je pitanje monopola, jer je zakonom o Niri ukinut zakon protiv trestova. Vlada i u najnovije vreme i Džonson, otpušteni še? Nire, tvrde, da kodovi pružaiu dovolinu zaštitu malim preduzećima. Mala preduzeća i Džonsonov protivnik Dero naglašavaju da je Nira doprinela tome da se potiskuju mala preduzeća i da se nagomila bogatstvo u rukama malog broja ljudi. Najveću štetu nanela je malim preduzećima odredba o minimiranju cena, jer baš u ponudi ispod cena većih preduzeća sastojala se moć malih. Još se ne zna šta misli vlada da poduzme po tom pitanju. Interesantno je ipak ukazati na predlog Centrale za planiranie kod Ministarstva privrede. Prema tom predlogu treba da se sprovede decentralizacija industrije, pri čemu će sezonske industrije biti prenete u poljoprivredne krajeve gde bi služile za dopunski rad poljoprivrednom stanovništvu. Glavni cilj ovog predloga izgleda da nije decentralizacija industrije ili rešenje pitanja monopola,

· nego prikriveno pojačanje državnog uticaja. Država naime traži da njeni organi dobiju vođstvo ne samo. za vreme reorganiza–

,

cije nego i posle u planskom. upravljanju proizvodnjom. Situacija je, dakle, takva, da vlada želi proširenje зуоjih prava u pogledu kontrolisanja i upravljanja privredom, pošto u protivnom drži da će se konjunktura pogoršati, Preduzimači, pak, tvrde, da baš intervencija vlade prouzrokuje nesiБИ КИОВ. u Лат pošto Prag njene delatnosti nije određen.

Рапаин наилавлн пилана на АИ а ааа аи ва нанииша а авивенипилинвцаквнивинннвнниминпанаценашиниишинкниннкнаценинимиким

| ТРГОВАЧКО ОБАВЕШТАЈНИ ЗАВОД А. ДЕ

КЕ. Ка. DUĆW & CO. 1:

O ви "инниваавтфинишшсивинвнинипкиввошианипанвивининнининацивоннаиг

кнез Михжађлова 39. | |

"авазивнанинаниннивавннинизниа.ннинацанавцикимннианининниинаннннани

НАЈВЕЋА ИЗВЕШТАЈНА ОРГАНИЗАЦИЈА | БЕОГ РАД ЗАГРЕБ

Бериславићева 7.