Naša stvarnost

DEMOKRATIZACIJA SRPSKOG EPOSA 67

kriveni čohom do kopita, povrh svega puli risovina” i „sedlo . pozlaćeno”; zauzdani su „uzdom pozlaćenom”. Opisi raskoši i bogatstva su kao i ostali detalji u starom eposu, dati ozbilino, sa ponosom Zbog bogatstva koje se smatra kao prirodan atribut plemstva. U narodnom eposu raskoš i bogatstvo dvorova i ljudi se uglavnom gube. Dogadjaji se odigravaju na livadama, u „čaršiji”, na prisilnim radovima, u šumama i na drumovima; u koliko se pominju „kule i dvorovi” to ie ili kada se opisuju novi feudali kao neprijatelji naroda, ili ie to — pjesničko podražavanje staroga eposa. Novi junaci su odjeveni u sukno, u „suru medvjedinu”, na nogama: ne više čizme, nego „opanci i obojci” (samo u svečanim prilikama iunaci oblače i svečana odijela). Inače novi pjesnik voli da, nasuprot raskošno obučenom starom heroju i bogatim savremenicima: begovima, vojvodama, kapetanima i dieneralima, postavi svog demokratskog narodnog junaka, čovieka vrijedna ne po tome što je rodjen kao plemić, i ne po bogatstvu i vlasti, nego po svojim vlastitim vrijednostima: iunaštvu i poštenju. Na suprot junaku „u svili i kadivi”, stoji Ivo Golotrb!

„Na njemu je čudno odijelo: • kroz čakšire propala koljena,

kroz rukave propali laktovi,

kroz kapu mu perčin propanuo,

a na njemu ni košulje nema . . (Vuk, HI).

Interesantan je stav pjesnika mladieg eposa prema bogatstvu i raskoši, kada je, pominjući age i begove, njihove dvorove i njihove žene i djevojke, prinudjen da ga opisuje. U tom stavu nema više ponosa na bogatstvo, nema Onog mirnog i svečanog tona iz kojeg izbija shvatanie: bogatstvo ie nešto što se Uuz plemstvo samo po sebi razumije. Novi pjesnik je zavidljiv i zajedljiv — pjevajući o svili i zlatu koje iedni zaradiuju a drugi nose i troše. Zajedljivost i izvjesna čulnost prema liiepim stvarima osjeća se naročito u opisima posteljine i ženskog odijela (velika čežnja čovjeka da živi kao čovjek, živi i u seljačkom narodu!). U stavu novog pjesnika osjeća se i jedno, i danas još živo, shvatanje, da bogatstvo kod ljudi koji ne rade postaje ii sredstvom za izazivanje na pohotljiviji život, za nadoknadjivanje izgubljene životnosti itd. To se naročito vidi u opisima ženskog odijela i aluzijama na svrhu pojedinih osobina toga odijela. Te aluzije su slikovite, alegorične i satirične (satire nema u starom eposu; satira je književno oružie naroda u borbi za bolji život!).

_ Jedna glava, sedam petišana; jedne uši, a dvoje mindjuše; jedno grlo, tri drobna djerdana; jedne pleći tri kavada žuta; jedne ruke, troje belenzuke;

5%*