Naša stvarnost

66 NAŠA STVARNOST

opisuje žensku nošnju i nakit, pjesnik ne smije da se dodirne ostalih djelova, osim onih koji pokrivaju i ukrašavaju glavu i stopala. U opisima tih djelova nošnje nema nigdje onog piesničkog osjećanja jedinstva izmedju toplog tijela žene i njenih haljina i nakita, osjećanja koje jarko izbija iz svih poslijefeudalnih pjesama o ljepoti žene i njenog odijela. Odnos poznijeg pjesnika eposa prema ženi, poredjen sa tim odnosom kod feudala, pretstavlja čitav demokratski obrt. Piesnik pjeva sa pravim pjesničkim žarom o ljepoti žene, o cijelom njenom tijelu i odijelu. Dvorski pjevač imao je svoj pjesnički i životni program: imao je da slavi i brani feudalizam, da opjeva vrline, ljepotu, bogatstvo feudala koji je svuda u prvom planu, dvorski pjevač imao je dužnost i da zabavlja, to je sve; docnije pjevač imao ie svoj program, svoj zadatak i svoja shvatanja u programu i shvatanjima svoje klase sa kojom je zajedno volio, mrzio, borio se, govorio istinu, živio mučnim i toplim životom!

„U struku je tanka i visoka,

u obrazu bjela i rumena,

oči su joj dva draga kamena,

iusfa su joj kutija šećera,

bjeli zubi dva niza bisera,

ruke su joj krila labudova,

bjele dojke dva siva goluba . . 2 (Vuk, ID.

Odnos pojedinca i klase prema ženi, u sredini koja je opisana u pjesmama srednjih i novijih vremena, nije u osnovnoj biti mnogo drugačiji nego kod feudalne klase, jer ni društvo koje je mladji epos projicirao, nije oslobodilo ženu. No ipak, kako je već pokazano, izgubili su se najkarakterističniji izrazi feudalnih odnosa prema ženi; žena koja je morala da kaže mužu, prije no što progovori sa njim: zazor meni u te pogledati, a kamo li s tobom govoriti (knjeginia Milica knezu Lazaru), sada već može da ide poredo sa čovjekom, da radi, da misli i da se, ponekad čak i u četama, bori rame uz rame sa čovjekom! Sa novim društvenim realnostima ušao je u epos novi realizam, nova zapažanja, novi detalji, novi opisi; do tada on je bio realističan ukoliko je na dosta nerealan način, kroničarski {iednostavno, govorio o nekim životnim izrazima realnih odnosa unutar jedne klase i njenoga društvenoga stroja; otada on je realističan i po svojoj sadržini i po umjetničkim sredstvima kojima je oblikovana ta sadržina.

Heroijski epos sav bliješti od opisa raskoši i bogatstva. Miesta gde se dogadjaji odigravaju jesu dvorovi, zamkovi, carski putevi i „zlatna jezera”. Dvorovi su „puni gospodštine”. Čardaci su zastrti čohom, po čosi je kadifa, dušeci i jastuci su „od suva zlala ispleteni”. Junaci pjesama: kraljevi, vojvode, velikaši, uvijek su, kako je već rečeno, bogato odjeveni i naoružani: svila, kadifa, kalpak i čelenke, kolasta azdija, sablja sa zlatnim balčakom, buzdovan pozlaćen; konji feudala su „po-