Naša stvarnost

98

M. RISTIĆ | R. ZOGOVIĆ

ideje izcbličene. Ne zna se da li je veće neznanje ili glupcst, preteticioznost ili neskrupoloznost. Nepoznavanje jezika sa koga se prevodi savršeno odgovara nepoznavahju jezika na kcji se prevodi, kac Šštc neshvatanje smisla oncga štc treba prevesti cdgovara besmislu onoga štc je „Dprčevedenc”. Prevcdilac proizvcijno i bezrazložno skraćuje ili prcširuje reče-

nice, do mile volje pretvara pcdmet u dinačno, imenice u prideve i prilcge, -

predmet (ili obrnutc), cpšte u pojeistcriske kategorije u Icgične (i cbr-

nutc). Gramatika je svuda klimava, glagciska vremena igraju žmurke, OT-

tografske i štamparske greške proteruju se uzajamno.

Ukratko, možemo

slobcdno tvrditi da sve što je „Za štampu priredio” B. T. nije ucpšte na naš jezik prevedeno. Time bi ulcga cvih prevođa bila svedena na nulu kad ne bi imali izrazito štetne posledice: chni falsifikatcm stvaraju kcnfuziju tamc. gde bi je najmanje smelo biti. Iz ogrcmne hrpe isto tako nakaznih besmislica, navešćemo, zbog nedostatka prostora, samo nekoliko ka-

rakterističnih primera, na dohvat uze

tih iz Teodosićevog prevoda Engel-

sovog dela Ludwig Feuerbach i krai nemačke klasične filozofije (Biblio-

teka Stvarncst).

UMESTO

. i to u smislu da je On (čulni svet) istoriski rezultat, proizvod delatnosti čitavog niza genčraracija, od kcjih je svaka stajala na ramenima prethodne, njenu industriju i njen promet dalje razradjivala, njen društveni poredak menjala prema promenjenim pctrebama. Ukclikc. je Feuerbach materialista, istorija se kod njega ne Dojavljuje, a ukcliko uzima istoriju u Oobzir, nije materialista.

On (Feuerbach) nikakc dakle ne dclazi na tc da čulni svet shvati kao celovitu, živu, čulnu delatncst pojedinaca koji ga sačinjavaju, i stoga je primoran, kada vidi, naprimer, umesto zdravih ljudi, gomilu škrofuloznih, „radcm iscrpljenih, jektičavih gladnica, da tu pcbegne u „Viši nazcr”, u „idealno izjednačenje u vrsti”, da dakle padne natrag u idealizam baš tu gde... materialista vidi nužnost i U isti mah uslov precbražavanja kako industrije tako i društvenog ustrcjstva.

TEKST GLASI U PRIREDBI B. T.

i zato je, u ovcm smislu, u svakcj istcriskcj epohi rezultat delanja čitave linije jedne generacije, u kojoj svaki njen član nosi na plećima razvitak njene industrije i prometa, neprekidno je usavršava i menja sccialni pcredak po zahtevima promene potreba". (Str. 49.)

„U kclikc je Feuerbach bic. materialist, ne pripada istoriji, a u koliko istoriju nije shvatio u razvitku, nije materijalist.” (Str. 45.)

„Feuerbach nikako nije mogac da shvati stvaran svet kao zajedničku, živu i cpipljivu radinost individua koje je sačinjavaju i koje su njom uslcvljene, pa je stoga bio prinudjen npr. da, nažalcst, vidi umesto zdravih ljudi, jednu gcmilu skrcfuloznih, radcm izmučenih i tuberkulcznih gladnica, i da onda pcbegne cd toga „uzvišenijem nazcru”, da nadje utcčište u „idealncm izjednačenju vrste”, da se, dakle, vrati idealizmu, u kcme jedan materijalist vidi istovremeno i potrebu i uslov za jednu prcmenu, podjednakc. kao i u industriji i društvenoj razvrstanosti ljudi.” (Str. 102.)