Naša stvarnost

ŠALOZBILJNA MONTAŽA 105

stava, jer cna hoće da „bez velike larme i bučnih reklama, bez podvlačenja bilo kakvih „izama” i pravaca, stvcri svoj pravac” (Plava knjiga o sebi).

Retkc. zabavna, jevtina, naučna, popularna i dokumentovana revija naprednih jugosilcvenskih pisaca (jugopis!) svojim socijalnim stavom nema nikakvcg stava nego želi da otkrije ncvi socijalni stav. A da publika ne bi morala da dugo nestrpljivo iščekuje tc. otkriće, mi ćemc, sltžeći se elementima plavog programa i pravca kcji su već sadržani u plavim knjigama, izložiti taj novi pravac kcji je star bar isto onclikc kclikc: je staro nastojanje da se onemogući pravilna smjena društvenih snaga!

Mali Perica živi u selu, majka mu je bolesna, hljeba nema. Mali Petica polazi u grad i sa prve gradske pekare krade jedan hljeb. Za njim se digne potjera i uhvate ga.

„— Ukrao hljeb! Bezcbrazluk!

— Eto, kakva su djeca!

— Šta je tc! Razlaz! — viče žandarm i prcbije se kroz gomilu... Cnda, miran i czbiljan, izvadi iz novčanika desetict, pomilcva dečka po obrazu i šapnu mu na uho: „Uzmi, ovc pa trči da platiš onom čiki hleb... U to pridje Joksim (pekarski radnik). Raširic žuljave ruke, zagrlic. žandarma i poljubic.”

„Zbilja, dragi čitaoče, zar ne bi i ovakc mcglo da bude?” („Plava knjiga”, brcj 1., kolo IT).

Mopgic bi da bude, štc da ne može da bude, kad može da bude (vele da se u nekim: zapadncevropskim zemljama ljudi ljube kao ı cvcj priči, ili se bar hoće da se ljube!). Samo, zbilja dragi pišče, zar bi se pitanje gladi i straha riješilo kad bi moglo da bude ovo Štc uistinu ne mcže da bude?...

Ali „Plava knjiga” nije ostala plava. Prije izvjesncg vremena cna Sč ujedinila, nekako, sa poznatcm „Knjigom, za svakoga” i skupa su pcčeli izdavati reviju „Mi” (tj. cni!) Otad, „Plava knjiga” počela se zvati „biblio-. teka Naprednih pisaca”, dakle, pocrvenjela je... valjda od stida.

Muka riječi br. 2: „Išao. Za njim cstajale bedne čatrlje... Mašta mu birnc. radila. Zamišljao kakc. će sresti jednog gospcdina...”; ili: „Otac mi poginuo u ratu”, „Ona umrla”, „lužila”, „Prošle godine, bilc mi dvaesdruga, zaljubi se u mene...”, „il ja u njega.” Itd.

To isto samo malo drukčije — „Mao treća knjiga mesečne revije naprednih pisaca „Plave knjige” izišla je zbirka pripovedaka Konstantina Atanasijevića, čije se ime danas nalazi medju našim savremenim piscima” (ime sjelo izmedju pisaca, pa sjedi!).

K. A. u svojim ncvelama gcvori „na zanimljiv i realističan način” o „životnim problemima kcji se nalaze pred čovekcm i u njem”. — Žive tako tri sela u „dubokom klancu dvaju gorcstasnih gudura”. U tim selima žive ljudi koji se bave baštovanlukcm i zatc su „baštovanske fizicnomije”. Baštcvanske fizionomije daju pri cbradi zemlje „maksimum napora za minimumi koristi”, ali — ipak mirno žive... Bcg se brine o sirctama i ticama nebesnim...

„Kada to traje gcdinama, treba biti primitivan bar tcliko isto kolikc i stanovnici ova tri sela, pa ne cčekivati i ne nadati se prcmenama” (siroti