Naša stvarnost
106 RADOVAN ZOGOVIĆ
baštcvani spavaju, a pisac im lijepo priprema promjene, jer inače ne bi mcgao da nastavi pripovijetkui!). „Medjutim (djavo ne cre ni kcpa nego sprema onc medjutim!) cna (tj. promen e) je došla iznenadno i sa svom brutalncšću .... Kada su jednom pustili pcgled dalje i pcgledali preko ograde, bili su zabrinuti (baštovani tj.) nepcjamnošću stvari.” Došao: je bogati Stavra Cincarin (u Srbiji nema Jevreja!) i otec baštovanima pctok (pisac je, naime, prije toga navrnuo kroz klanac i potok!), „jedan oveći potok, kcji se sa šest ili osam koračaji dao zasukanih nogavica dc. kclena na ratu pregaziti” (potok je dakle zasukao nogavice!). Stavra je na pctoku napravio vodenicu. „Baštovanske fizicnomije bile su tada zgranute cd čuda. Bile su jednom rečju kao maljem udarene pc glavi (udarene rečju kao maljem/). Pcjava vodđenice-potočare izazvala je neku strahovitu misao, koja ih je cbznanila” (misac ne mcže cbznaniti, misao se mcže obznaniti; obznaniti ne znači istc što i obeznaniti!).
___Cincarin je sada naplaćivao meljavu i skupo prodavao vcdu kojom su baštcvanske fizioncmije (kcje su se u medjuvrement „izdužile”) natapale svcje bašte. „Svakog dana dodje zaplašena baštcvanska fizionomija, spusti u njegcvu (Stavrinu) ruku, ko zna odakle uzajmljenih dvadeset dinara, a on njemu nakaplje deset šanaca vode. Ni manje ni više.” Baštcvani, kakc se vidi, nijesu imali para, stegla je i suša, sunce je pržilo plcdove, „i. alejama sušilo njihovo lišće, s njim se sušile i baštovanske fizicnomije. Povrće je bile na pragu da sasvim ugine. Bez vcde na suši izlcženom suncu (sunce izloženo suši!) uvenu sve... I baštcvanske fizionomije došle sti u bezizlaz· nu situaciju.”
Onda je pisac napravic „nagli i neočekivani obrt.” Doveo je u selo . jedncg studenta, ulic mu mržnju na Cincare (pošto u Srbiji nema Jevreja!), student je okupio seljake, premlatili su Stavru Cincarina, ruke u vis! i cteli mu pare. „Bila je to velika suma. Nije uostalom, ni čudo, jer je cd baštovana naplaćivao svakcdnevno grdno velike sume cd stctinu ljudi” (prckleti Stavra Cincarin je, kako se vidi, za vcdu uzimao i žive ljude — velike „sume” cd po stctinu ljudi!).
'Pošto je cvakc. raščistic sa Cincarijom, student je napravio „i pcslednji adut”: od para što ih je oteo Stavri kupio je seljacima mašine za rad. 1 „baštovanske fizicncmije sada žive i rade, zaradjuju mnogc: više, jer imaju mcdernije sprave za cbradjivanje baštcvana.”
To je bilo istina je bilo, a nama se svako dobro svilo!
Muka riječi br. 3: Vidi u citatima, gcre!
Ali pjesniku sreću gubL (Dodatak članku o Teodosiću Branku). — Lažnu socijalnu poeziju poznaćete, pored ostalog i po tome, što pjesnik nema pravilnog shvatanja pjesničke materije koju obradjuje, što je u toj materiji ne vidi njena unutrašnja svojstva; Što napredne snage života ne izbijaju iz shvatanja života koje se podudara sa svojstvima života, nego se živct vidi jednostranc, dešperatna malogradjanska jedncstranost unosi se u život, koji se prikazuje kac prcstitucija (lažni socijalni pjesnici naročito rado pjevaju o prostituciji!), alkchol, tuga, bijeda... bijeda se vidi samc' kao bijeda, pa se na kraju dcdaje jedno ali, i sa tim ali lijepi se neka