Naša stvarnost

ŠALOZBILJNA MONTAŽA 109

posebnc. postavljanje stvari na njihovc pravc' mjesto i kcnstatovao. da knji

ževnu Crnu Goru „ne mogu danas jedino pretstavljati nijedni od onih crnogorskih književnika čija se književna riječ danas čuje, pa bilc da ont dclaze s desna ili s lijeva” (prije tcga je rečeno da se „s lijeva čuje književna riječ” samo M. Djilasa i mene). Književni rađnici „s lijeva” ne mcgu pretstavljati književnu Crnu Goru zato što se za njih ne može reći da „svojim stavom laktanja i formiranja književnih klika” nijesu ctstupili „od zadaća neindividualnih težnja naprednih savremenih književnika.” Na kraju Kukalj je zaključic. da „književna Crna Gcra, bez sumnje” nije „ni nijema, ni ćorava, ni gluva, ni mrtva. Naprctiv cna je živa (kad nije mrtva), življa nego ikada...” i njegovo je „čvrsto uvjerenje, da naš pravi roman i naša prava novela leže u fijckama stolova... i čekaju dalje uslovljenosti da svojom, pojavom dokumentuju svestrano sveukupne uslove današnjice.” Da je tačno sve ovo što je rekao, Kukalj se poziva na „istcrijske uslovljenosti (koje) nami govore da su najveći svijetski prcnalasci stvarani u tišini, dalekc. od reklamske buke i požude za samoisticanjem. Tc je dovoljan dokaz za konstataciju da se i kod nas književna djela trajnije vrijednosti mcgu stvarati u tišini...”

Vukajlo. Kukalj je socijalni književnik i eto napisao je SVe OVO... i napisac. u nikšićskoj „misli” koja svu crncgcrsku narcdnu omladinu naziva „političkim kukavcima”, i koja se slaže sa Kukaljem u tome da aktivni crnogorski napredni književnici nijesu crnogorski književnici! No, prije nego bi cvcme dali ma kakav kcmentar, postavićemo Kukalju dva-tri pitanja, na kcja nam može odgovoiti preko Naše stvarnosti: 1. Kcje su to „književne klike” što smo ih „fcrmirali” ja i Djilas, ili samc ja i samo Djilas? 2. Gdje smo to ja i Dj., ili ja ili Dj., pokazali „stav laktanja”? 3. Koji su to i čiji romani i novele, koji leže u fijokama i pretstavljaju „naš pravi rcman i našu pravu ncvelu”? — Svakakc.

Hcćemo, ovoga puta, da skrenemo pažnju samo na dvije prilično problematične stvari: na Kukaljevo opravdavanje i suprotstavljanje „tišine” koja je bez grešaka, „netišini” koja pravi greške, i napadanje, prekc: „S. misli” A. D., Srpskog književnog glasnika zato što je A. D. Književni glasnik, svakako, izdaje akcionarska grupa, ali to nije razlcg da ga mi danas ne pomažemo u njegovim kulturno-đemokratskim nastcjanjima, negc je tcme razlog to, Štc on još uvijek štampa stare saradnike „Ideja”, i pristalice ideja koje su i protiv kulture i prctiv demckratije. Uostalom, kakvog to smisla ima napadati, prekc jednog A. D. čija kulturna uloga ne vrijedi ni nule, jednc A. D. koje je, zaista, učinilo mncgo za kulturu srpskog naroda?!

Muka riječi br. 6: — Riječi, spregcvi riječi i rečenice kcjima se Kukalj služi: književna raskokođakanost (2 put), naše pokrajine, naše prcvincije, šućmurasto đoba, književni cvrkutani poput sivih papagaja, savremena džungla, larpurlartistička ačenja, wlcga odigravanja dvorske buđale u smjeru uveseljavanja, ćcrsokaci futurizma, Drainčevi kcžusi, mutljag estetike, smetcvi originalnosti i samoobmanjivanja, brlog brljavljenja, larpurlatistička nadgradnja, vanlični interesi, tendenciozno krivi sufleri, zadaće neindi· vidualnih težnja, istoriske uslovljenosti kcje gcvore, buduća napajanja, „Ispiljena u nasadima udžbeničkih okamenjenosti i njivljena ma tlu eko-