Naša stvarnost

MIDDLE-CLASS NA RASKRSNICI 125

MIDDLE-CLASS NA RASKRSNICI*

Prvi deo ove vanredno uzbudljive knjige, dokumenfarno i bez literarnih pretenzija, opisuje živo viganskih rudara. Drugi njen deo je aulobiografsko rasmafranje razvoja engleskog malograđanina, od njegovog dobijenog vaspitanja za policijsku službu u Indiji pa do njegovog samosfalnog vaspitanja, od malog policijskog službenika u Indiji do pisca ove knjige. Tako je Orwell ustvari prešao dva pula u svom infelektualnom razvoju, naime pripremu za Indiju, gde je bio ofposla! da brani interese Velike Britanije, i put od Indije do britanskih osirva, da zastupa interese ugljarskih radnika oblasti Lancashire i Yorkshire, kao i inferese svoje sopsfvene klase. Ta dva pula pružaju mapu probijanja savremenog engleskog malograđanskog infelektualca, od njegove primljene slike o zavičajnoj Engleskoj, preko opšleg obrazovanja, do objekfivnog sagledanja britanske stvarnosti,

Razgledajući niz uzbudljivih slika iz prvog dela knjige, i prolazeći, zajedno sa Orwell-om kroz ugljenokope, posmalrajući rudare na poslu ili kod kuće, čitaocu nije feško da uvidi da se njihov položaj ni za dlaku nije izmenio na bolje još od vremena Engelsovog sludiranja položaja radničke klase u Engleskoj. | slanbeno pifanje, i slaba hrana, i oskudica u odelu, higijenska zapušlenost i fako dalje, kao i nedovoljnosf nadnica s jedne sfrane, a nadčovečanski rad s druge, pružaju istu sliku kao i pre foliko decenija. Ondašnja Engleska se branila pred optužbama za ovakvo slanje slivari izgovorima da su inferesi Britanije iznad interesa pojedinih klasa, i da problemi od opšte nacionalne” važnosfi moraju bili stavljeni na prvo mesto i kao fakvi da moraju biti rešeni pre svih osfalih. Mnogi su tada i mogli verovali obećanjima da će po završelku organizovanja imperijalnog carslva zavladati blagostanje za sve Britance. Ali čitaocu ipak ostaje da uvidi da se položaj jednog od najvažnijih sektora engleske radničke klase nije izmenio, što pokazuje prvi deo knjige, i pored foga što je kolonijalna eksploatacija rešena u korist Brifanije a ne u korist kolonijalnih naroda, što pokazuje drugi deo knjige.

Takav položaj radnika možda se ne bi ni ficao Orwell-a, kao preistavnika onog dela malograđansiva koji se upravo nadovezuje na niže slojeve viših klasa, da se samo fo malograđansivo nije počelo naglo prolehfarizovafi, i da već danas, a suhra izvesno, on i hiljade drugih Orwell-a nemaju da podele istu sudbinu sa engleskim radnikom.

Shvalajući ozbiljnost i zamašnos} ove prolelarizacije, Orwell je upravo i olišao u ugljenokope da vidi, ne samo masovnu nezaposlenosh u njenom najstrašnijem obliku, i da se upozna izbliza sa najlipičnijim prefstavnicima radništva, no i da sagleda budućnost svoje klase na licu mesfa. Jer sfvarno, radnišivo kao fakvo, iako je ova knjiga uglavnom njemu posvećena, i nije infimni cenfar Orwell-ove pažnje. Ono široko društveno područje, koje se prošeže od 300 do 3.000 funfi sterlinga godišnjeg prihoda po porodici, i koje Orwell naziva srednjom klasom, središte je njegove pažnje. Tom društvenom sloju Orwell priznaje, baš na osnovu svog podrobnog poznavanja engleskog prolelfarijata, specifične karakteristike po kojima ono mora bifi uvrstano u jednu specijalnu društvenu kategoriju, iako ekonomski već jednim dobrim

* Georg Orwell: The Road fo Wigan Pier. (London, 1937).