Naša stvarnost

CIGANSKE NARODNE PESME 151

Tako je i brak, kao i u našoj građanskoj sredini, stekao malerijalno obilježje „obogaćenja”. Miraz i u našim narodnim pjesmama česlo zasjenjuje moralne kvalifikacije „voljene” žene. Kod Cigana on se neposredno uvukao usred njihovih najosnovnijih polreba:

Aoj, snaho crnih usta,

šlo si mi donijela od svoga oca? Donijela sam fi jorgan

— ali je malo poderan,

donijela sam fi prevlake

— a i one su u rifama. (ib.)

Stoga položaj žene u čergi ima sve one bifne odlike za koje se može reći da je ropski, varvarski. Ali najleža i najgorča dužnost nomadske žene je njeno često rađanje i podizanje djece. Njen malerinski poziv u čergi praktično je sveden na obično forbarenje dojenčadi. Čergarska žena je najbjednije žensko slvorenje, ona je kao skot izmučena i iznurena, divlja i izgubljena:

Kiša pada

ja povijam djecu. Vjelar duva,

a dječica plaču... aoj, bože,

što da radim... (ib.)

U skilničkim, ofmičarskim i kradljivačkim pjesmama dronjci i prnje, krađe, mrive kokoške na pulu, „koje ćemo pojesli”, drumske krčme i rakija, lajave svekrve i olmica žena, čergarske svađe i krvav nož — stalni su molivi i živa delaljna ilusfracija časa i mjesta u kome se nalaze, ilustracija njihove djelafnosti i međusobnih odnosa. Sve one odišu, pulsiraju „čadorskom” almosferom, ispoljavaju njenu dinamičnost i pružaju iscrpnu hroniku-reportažu dana: Pobunilo se „30 čergi” i prijefe da će ubiti Ciganina. Njegov bra. hoće da ga izbavi „pa makar i glavu izgubio” („luda glavo, jednog jutra si ustao — ni vode se nijesi napio, a glavu si izgubio”). Cigani mu zbog loga olimaju ženu, cvijele djecu, odvode sesiru u šumu i ubijaju. Tada se on odmeće od čerge — ciganska hajdučija! — prelazi preko Drine da im se osveti, i pun gnjeva i neobuzdanih, insftinktivnih poriva svijesti o pravdi, prijeli:

Prepoznaću ja njega odvaliću mu fočak s kola i kuću ću mu srušili. (ib.)

Većom i pravednijom odmazdom on se nije mogao osvefili. Prekinuti mu noge kao kosom, oslavili ga samog s ženom i golofrbom djecom da, bez zajednice koja ga štili i u kojoj se osjeća snažan i moćan, osjeti koliki je živoini značaj kola za čergašku ekonomiku — io je gore od smrti. Taj u korijenu zahvaćeni realizam ciganskog pogleda na živo i njegov naluralislični odraz u njihovim narodnim pjesmama je najpozilivnija crta ciganskog