Nova Evropa

Anversu {1898} isto, te odgovornost brodovlasnika; u Londonu (1899) 1 u Parizu (1900) isto u Hamburgu {1902} o prvenstvenim tražbinama i hibotekama; u Liverpulu (1905) u odgovornosti brodovlasnika, prvenstvenim tražbinama i hipoteci; u M1ecima (1907) o sukobu zakona u pogledu vozarine; i tako dalje, sve do 1913, u Kopenhagenu, gdje se je raspravljalo o vozarini,

Sa: stanovišta izradjivanja našega zakona, treba u pogledu norma ovoga »Comitć international maritime« razlikovati troje: Na prvom mjestu, zaključci koji su prihvaćeni na diplomatskoj konferenciji u Brislu (1905—1910), a na osnovu toga i od zakonodavnih tijela pojedinih država. To su dvije konvencije o srazu brodova i o pomoći na moru. To su dakle zakoni koji se osnivaju na medjunarodnom ugovoru, te se naprama stranim državama mogu mijenjati jedino kada je i ukoliko je to u samoj konvenciji predvidjeno i dopušteno, ili barem nije zabranjeno, Ako konvencija sadrži ustanove samo za saobraćaj izmedju pojedinih država, te brodova različnih narodnosti (kako je baš u konvenciji o srazu brodova), trebat će ispitati, u koliko bi se ustanove njezine mogle prenijeti u novi pomorski trgovački zakon, i primijeniti ih na pravne odnose brodova iste, dakle jugoslovenske narodnosti, Drugo su zaključci stvoreni na kongresu, no Još neuzakonjeni u pojedinim državama. Uvaži li se, da su pri stvaranju tih zaključaka sudjelovali najbolji stručnjaci čitavoga svijeta, praktičari i teoretici, očito je da će sastavljač našeg zakona nastojati, da se njima i naš narod okoristi, pošto dakako prije toda ispita da li nema zapreke da se ti zaključci ı kod nas usvoje, Treće su predlozi pojedinih sekcija {associations}, ili pak pojedinaca uopće, koji u pretres još nijesu došli, ih gdje pretres još nije urodio zaključkom, Niti preko tih poticaja savjesni radnik na kodifikatornom. polju neće mučke preći, nego će istražiti, nije li inicijativa, sadržana u predlogu, korisna ı upotrebiva, te će uvrstiti u zakonsku osnovu primjerene ustanove,

Što je ovdje rečeno za »Comitć maritime international«, vrijedi i za ine pokušaje unilfikacije, naročito za kongres u Brislu (godine 1888), koji sam već citirao u pogledu izjednačenja nekih voda sa morem, tako za rad*društva »International law associatiomn«, koje je na kongresima u Jorku (Engleska, godine 1864) i Anversu (godine 1877) stvorilo poznata pravila »York-Anftwerp« za uredjenje pomorske štete {[avaria}. Ta su pravila gotovo u čitavom svijetu priznata, pa je bez sumnje uputno da ih se — zajedno sa kasnijom »A n t w e r pRule« iz godine 1903 — i naš novi zakon što više drži,

ж

Kad se riješe općenita pitanja, koja se nameću pri sastavljanju pomorskoga trgovačkoga zakona, interesanino će biti ispiкан, и Сет treba da budu osnovne razlike izmedju našeđa dosadanjeg pozitivnog pomorskog prava, t, j. »Code Napolćon«-a {i donekle »Editto politico«), i novoga zakona, Koje od važnih načelnih ustanova neće moći da predju u novu tvorevinu, i što će nam

377