Nova Evropa

boda, Ima ih, govorio je, koji će slobodu i zloupotrebiti, ali se radi njih ne može uskraćivati sloboda drugima; nije sloboda nikada kriva ako stvari u jednoj zemlji idu rdjavo, krivi su oni koji je ne vole, ili koji ne razumeju njene blagodati. Bez slobode, govorio je, nema rada, ni napretka, ni ljudskog života, U slobodi se uči narod slobodi, Pa je onda završio kralj svoju lekciju o slobodi srpskome seljaku: »Dorasli su, ni brige te, Srbi za sve slobode; hoće Srbo da sluša i kad mu se ne zapoveda, samo neće ništa silom..,.,.« Kralj Petar bio je prijatelj neograničene slobode štampe. Ko zna našu štampu {a ko je ne zna?) dopustiće da je to, na svaki način, najbolji probni kamen za зјођодоштне 1 зођодо иђђе једпобв изфауnog vladaoca, Kad je došao u Srbiju, beogradska je štampa bila odista više nego slobodna, oma je bila raspuštena, Jedan deo te štampe, onaj koji Je bio protivan dogadjaju od 29, maja, okomio se i na njega nečuvenom ХезНпот, iako u stvari nije imao šta da zamera, jer je postojao jedan slobodouman ustav i liberalan zakon o štampi, i jedna odgovorna vlada na koju se imalo obraćati s napadajima, ako je trebalo. Jedan beogradski list, naprimer, od početka svog izlaženja, 1904, pa sve do smrti svog glavnog urednika, pisao je, takoreći iz dana i dan, protiv dinastije, zastajući uvek na kralju Petru. U alegorijama, pod aluzijama, sa epigramima, po beleškama i člancima, i slikama 11 karikaturama, taj ga je list nemilosrdno ganjao i šibao, i pod rubrikom "Serenisimus" izmišljao najraznovrsnije pogrde i dosetke na njegov račun, Kroz čitave dane donosio je taj list sliku kralja sa likom zbunjena starog majmuna. Ako su se nabavljali tonovi, kralj Petar .je imao dobiti od Škodine fabrike proviziju; ako su vlade, radikalna ili samostalska, pravile zajam, onda: »zajam pre no što se slisti stići će nam kus — Jer rep će mu sad — odgrist Serenisimus«! Kad je u oči Nove Godine u dvoru bal, onda »nijedan pravi čovek neće otići onamoć..., itd., i tako svaki dan, — Kralj je čitao sve beogradske поvine, pa i taj list. Nekad bi se smejao, a nekad se ljutio, — ovo druBžo naročito kad bi mu podmetnuli kakvu prljavštinu, Ljutio se ı onda 'kad bi slične stvari video i čitao po novinama koje je dobijao iz Beča i Pešte, gde su ga šaljivi petparački listovi ismejavali i izvrgavali ruglu, i grdili kao poslednjeg čoveka, baš kao i onaj beogradski list, Ali makoliko da mu je, od ponekih državnika, savetovano i sugerisano da ograniči slobodu štampe, nikada nije hteo na to pristati, Nije dopuštao da se digne optužba ni protiv naših ni protiv kojih stranih novina; za naše je verovao da pišu iz inata, usled nevaspitanosti i iz nerazumevanja, a na strane se, kad ih je jednom pregledao, nije mnogo osvrtao. — Pamtim samo da je jedan jedini put kralj Petar bio van sebe od ljutine zbog pisanja novina, To je bilo, kad je u beogradskoj »Pravdi«, početkom 1907, izašla jedna dnevna vest pod naslovom: »Kolevka u dvoru«. U velikoj uzrujanosti, upravo jarosti, kralj je vikao: »E ovo je mnošo i za beogradske novine; mogu zaboraviti da su me mazivali ubicom, i pijancem, i šlupakom, i da su od mene gradili majmuna, i boš te pita šta još, — ali ovo ovde nikada ne mogu zaboraviti!« — 1! doista, nikada kralj nije zaboravio ovu podlu šalu, On je: bio uveren, da je tu dnevnu vest pustio u »Pravdu« Jedan bivši poslanik

396