Nova Evropa

ljavanje žene-radenice, zove u pomoć, Opaki i teški produkti rata ne mođu uopće da se uklone ili ublaže, ako podizanje morala, orgfanizacija idealizma i jačanje vrlina ne predje u redove ženske, Da se, u ovom kratkom redjanju, mnogo i ne zaustavljamo kod takozvane »ženske robe« {kojom nas usrećavaju naročito krajevi austrijski i madžarski), i da ne govorimo iscrpno o »urodjeno lošem ženskom, o tipu ženka, o ženi prošlosti, o makinacijama crnih društava, o dezorganizaciji, i praznom čučanju sve dobre ženske snage kojom naše žensko raspolaže, i t, d. | Može se mirne duše reći, da je žensko pitanje kod nas — sem poznatih šupljih fraza o pravu glasa —, još uvek potpuno zaboravljeno, udaljeno, izgubljeno, i da mi imamo mnogo togša da učinimo · za kulturu, za novi i lepši život kod nas uopće, Tek onda doći će i drugo, posebnije, sekundarnije na red, Razume se da niko nema ništa protiv toga ako neko već i sada o tome hoće da govori, da se lime bavi; samo je u pitanju razlikovanje bitnog od sporednog, sekundarnog, Pred nama je evolucija u smisli jugoslovenskom, u smislu čovečanskom. Jugoslovenstvo nije vežba zališne logike, ı neke naše snage koja ne zna što će u dokolici, Jugoslovenstvo i zdravlje hašeg života, to je jedno isto, Normalnost funkcije naše u svetlu, to je Jugoslovenstvo, jer bez Jugoslovenstva nema nam орstanka. Za to Jugoslovenstvo mora da bude pokrenuto sve Što imamo. Teškoće su ogromne, Žena ima da ih podeli s nama, da nas pomogne. A. osposobljenje žene za taj podviš ide prirodno s oslobodjenjem i sa prosvećenjem žene, sa njezinim korakom iz mraka

u svetlost, Pružimo ženi ruku, i podjimo zajedno svetlim putem verovanja u dobro i u lepo,

Проблем југословенске муслиманске жене,

Југословенско муслиманско друштво проживљује у себи велику социјалну драму, коју је изазвао проблем његове жене. Борба, истина, није још службено навјештена. У том је пријече неповољне економске и културне прилике. Али она је неизбјежива, као судбина, и не може се више ничим отклонити. Форму ове драме су створили архитекти свију друштвених облика — вријеме и култура, и не треба. много пророчкога дара, па да се већ у почетку наслути коначно ријешење драматскога расплета.

Друштво се муслиманско састоји из два, противничка, рова, који се по свом менталитету и по својим назорима, потпуно разилазе, Једно је ров традицијоналних муслимана, друго — ров нове цивилизоване генерације. Криво би било оба, ова дијела, лучити по гоОДИнама. и по образовању, јер у оба, табора има и старијих и млађих, и писмених и неписмених. Ипак се може рећи, да највиши муслимански духови, као и људи из широке масе, лакше разумијевају заХтјеве времена: интелектуалци, радници, и занатлије, сачињавају већину нове цивилизоване генерације. Ту се додирују крајности. —

3