Nova Evropa

njezin kolosalni promet na kopnu i vodi, —- bez organizovanih rad= nika. Bez organizovanog radništva, jedna tako moderna država ne dš se danas ni zamisliti, ; ı

Makoliko da na prvi pogled izgleda, kao da organizovana radnička klasa predstavlja opasnost za kapitalističke interese, ipak je to samo djelomično istina, govoreći čisto sa gledišta interesa + jedne i druge klase, Organizovana radnička klasa predstavlja takovu opasnost samo utoliko, što svojim zahtjevima za povišicom plate, za skraćenjem radnog vremena, pogodnijim prilikama rada i t, d,, oštećuje kapitalistički višak vrijednosti, a usljed фоба 1 пићоу ргоне, No, za tu malu cijenu kapital prima nešto drugo, što je daleko stvarnije i trajnije od radničkih povišica plata, a toje produktivna sposobnost, koja je kod organizovanih radnika daleko veća neo kod neorganizovanih, Nećemo se ovdje upuštati u dokazivanje gornje tvrdnje, jer Je.to u modernim industrijalnim zemljama već toliko puta statistički iznošeno, Uostalom, ta veća produktivna sposobnost nije ovisna jedino od zgodnijeg ekonomskog položaja što ga uživaju organizovani radnici, a koji im osigurava njihova organizacija, Nema sumnje, doduše, da je to prvi uslov veće produktivnosti, jer kome je poznat moderni način prozvodnje taj zna i to da je, i unatoč savršene mašinerije, organizovana fizička snaga radnikova vrlo važan faktor produktivnosti. Ali, pored toga, produktivna sposobnost orđanizovanih radnika ima isto tako i svojih psihičkih razloga, čiji je korijen usadjen duboko u njihovim orđanizaciama, U svakom slučaju organizovana radnička snaga ne predstavlja samo neku opasnost po kapitalističke interese, nego i veliku korist, Industrijal.i faktori velikih zemalja to osjećaju, i zato vidimo kako oni više ne vode borbu sa organizovanim radništvom brutalnom silom, već nastoje da utakmici svojih interesa dadu kompromisni karakter.

Ali pretpostavimo, da organizovano radništvo, i njihovi interesi, konačno ipak isključuju i uništuju kapitaliste. i kapitalističke interese, — pita se da li je brutalna sila i u tom slučaju razumna i opravdana.

Prvo, silom ne raspolažu kapitalisti već državna vlast, A državna. vlast nije ili se bar pretpostavlja da nije samo kapitalistička, budući da ona ima da štiti interese sviju klasa u državi podjednako. Ako su ovi interesi heterogeni — kao što i jesu — država se mora kod svakog sukoba opredijeliti za jednu stranu ili za drugu. U ovom slučaju imamo taku situaciju, Stavi li se država na stranu kapitalističkih interesa, sukob je neizbježiv. Neizbježiv je zato, što je radnička klasa mnogobrojna, sa jedne strane, i što je u položaju podredjene klase, sa druge strane; prvi fakat daje radnicima snagu i mogućnost da se bore, a drugi moralno opravdanje, jer ne traže luksuz, nego pravo na za čovjeka dostojniji život. Borba se dakle vodi, i što ona duže iraje, dublji postaje jaz izmedju države i radničke klase, Radnička klasa kao cjelina počinje da gubi povjerenje prema državi, ona u državi ne gleda više vrhovnu vlast, čiji je zadatak da dovodi interese sviju klasa u sklad za sveopće dobro svo-

163