Nova Evropa

jih gradjana, već u njoj vidi naoružana i brutalna eksploatatora i štrajkolomca. Time je osujećena svaka saradnja radnika u državi, a budući da je ova klasa jedini pravi produktivni faktor, jasno jey да зе time stvara nered nesamo u proizvodnji nedo i u samim državnim odnosima, Konačno, što je rezultat svega foga? Rezultat je, da se takovom politikom postizava obratno od onoga što se bijelo postići. Hoće se ugušiti svaki otpor radničke klase, a om samo još više ojačava, i radnici, izgubivši povjerenje u državu savremene »demokratije«, pokreću riješenje svojih problema u svojoj sopstvenoj — radničkoj — državi, takozvanoj diktaturi proletarijata, Do ovakih uvjerenja oni dolaze tim više ukoliko se više državna vlast otvoreno stavlja na stranu kapitalističke klase i njezinih interesa, |

- Pretpostavimo sada, šta bi se dogodilo, da se država ne miješa u sporove radnika i kapitalista; da se drži neutralno u svima pitanjima, i štaviše da, kao mudar i pametan posmatrač, poklanja više pažnje onoj strani do koje ovisi proizvodnja u zemlji, ВН u tome slučaju kapitalisti, poput radnika, prešli u štrajk, ı bi li stanju bili da vode tako žilavu borbu kao radnici i, konačno, da li bi takova borba dovodila državu u opasnost kao što ju dovodi borba protivu radnika? |

| Kapitalisti pouzdano ne bi prešli na štrajk (tj. ne bi zatvorili tvornice) kad bi znali da državna vlast nije na njihovoj strani, Njima je stalo prije svega do prolita, i ukoliko se kapitalistički štrajkovi danas i dogadjaju to je samo ondje gdje se nadaju, s pomoću državne sile, slomiti otpor radnika i time sebi osigurati veće koristi, Kad toga ne bi bilo, na štrajk oni ne bi mi pomišljali. Ali sve kad bi do njega i došlo, problem ne bi bio težak, Takove tvornice preuzela bi država, i njima bi ona, preko radničkih organizacija, upravljala u korist državne zajednice, Da li bi ovakav postupak od strane države pretstavljao kakovu opasnost za samu državu? Pouzdano, da ne bi, Naprotiv, progres, koji je danas silom potisnut u stranu, i koji će konačno silom pokušati da se izvuče iz svog današnjeS neugodnog položaja — kao uvijek u povijesti —, poprimio bi blaži i savremeniji oblik, i stupao bi napred polako ali sigurno; on bi svojim mišicama, razumom i orudjem proizvodnje neprimjetno savladao sve zapreke, neprolazeći kroz tamnice, crkve, i kasarne, — Mogao bi tkogod primjetiti: šta bi bilo, kad bi socijaliziranim tvornicama banke uskratile zajam, bez kojega tvornice ne mogu da rade? Naš je odgovor, da bi se onda dogodilo isto ono što se već danas dogadja kad država traži zajam pa da ne dobije —: država bi štampala vlastite banknote, koje bi državnim dekretom primile izmjeničnu vrijednost za sve poslove u granicama dotične zemlje, Time bi naravno olpala potreba današnjih banaka, i one bi Буе Копнskovane, pretvorene u državnu instituciju knjigovodstva, sa sasvim drugim funkcijama nego što ih imaju danas, Pretpostavka, da bi uslijed toga vrijednost novca pala, samo je formalno opravdana, Jer i danas vrijednost novca pada, i to prvo zato, što one mnogobrojne

164