Nova Evropa, 01. 04. 1922., S. 11

било бескрајно драго. Тешила га, је само мисао да ће баш кроз погрешке Европе постати историјски могућна источно хришћанска култура, коју морају створити словенски народи, а пре свију Русија. Отуда дубоки патос у знаменитој речи Достојевсковој о Пушкину, где је с таким одушевљењем говорио: да је задатак руског човека. свеевропски и свечовечански; да бити прави Рус значи унети коначну измиреност у европске сукобе.... сместити у души својој с братском љубављу сву браћу, и, напослетку, изрећи можда задњу реч велике, опште хармоније, братске слоге свих народа по Христову еванђелском закону.

С том вером је и умро Достојевски, и ту веру је завештао нама, свима.

В. Зјењковски.

Poslednje godine Dostojevskova života.

Ispunilo se ono što je, posle povratka iz Sibira, kroz ceo svoj život naslućivao Dostojevski — ispunio se prestup. 1. marfa 1881, kad Dostojevskog već više nije bilo medju živima, poginuo je Aleksandar II, od bombe koju je bacio Rusakov,

A Rusija kao da je baš hitala tome dogadjaju ususret, Sve okolnosti spoljašnjeg i unutrašnjeg njena života bile su prema #оте, Misao se stezala u fragičan čvor, Kao u nekom vrtlogu okretali se veličina i nemoć, nada i bezizlaznost, ljubav i mržnja, U tu struju spoljašnjih i unutrašnjih zbivanja žurio je i Dostojevski; pošto su u »Ruskom Vesniku« otštampani »Braća Karamazovi«, napustio je Dostojevski umetnost, i postao novinar, Rešio je da se u »Dnevniku Pisca« obraća čitaocima ne kroz umeinički simbolizam nego neposrednom i živom гесји иђедјепја, ;

U tom »Dnevniku Pisca« izašla je i njepbova »Reč o P uškinu«, njegova labudova pesma, poslednji krupni dogadjaj nesamo pred Dostojevskovu smrt nego i pred konac carstva.

Centralni dogadjaj u vreme poslednjih godina Dostojevskova života jeste rusko-turski rat. Taj je rat mnogo značio za Rusiju, Od njega se računa sve što je karakteristično za Rusiju i za početak XX veka, Sve: i pad, i razmah, i kulturna zaostalost, i, što je glavno, burna i sumanuta jedna težnja: prestići ceo svet sa svojim socijalnim i političkim navalama, i, izmedju svega toga, kao logični fakt, nemo/fućnost ostaviti postrani sudbinu Južnih Slovena, koji se teturali izmedju dva teška pritiska, izmedju Austrije i Turske, -

Pokazalo se da slavjanolilstvo nije bilo samo gola fantazija šake inteligenata. Došlo je do realnog njegova ostvarenja još 1875, kad se ruski dobrovoljci, s generalom Černjajevim na čelu, krenuli u pobunjenu Srbiju, Slavjanofilstvo se osetilo u akciji i na vlasti, Zapadnjaci su odjedared prekinuli stari svoj spor sa slavjanofilima; štaviše, organi zapadnjačke štampe su im na neki način sekundirali,

299