Nova Evropa

hovna pustoš, rezultat nove istorije Evrope, plaši sve, — i tu se baš i pokazuje naša religijozna svežina i punoća. U delima Dostojevskoga došle su s najvećom silinom do izraza zatajene misli ruske duše, njena svest o svojoj duhovnoj sili, i mašta da će jedared razrešiti suprotnosti evropskog Života,

Da li nas kritika evropske kulture kod ruskih mislilaca stavlja na prag nove kulture; otvara li nam nov put, ili bar mogućnost takova puta? Ja mislim, i odgovaram sa, da. Mislim, da posle razvijene kritike ruske misli nije mogućno više ostati na bivšim putevima kulturnog dejstvovanja, da se neophodno moraju tražiti drugi putevi, Kao i dosada, pred nama će svetleti ideal hrišćanske kulture, a stare greške nesamo što se ne smeju ponavljati nego se i treba osloboditi od teških posledica tih grešaka, Mora se uspostaviti unutrašnja celost čovečješ duha, i kulturni se proces mora ponovo osveiliti sveilošću Hristovom, Blaga vest hrišćanske slobode mora ići zajedno sa razvićem crkvenosti, i to ne u spoljašnjem nego pre sveda u unutrašnjem smislu, Ne može se živeti sa idealima hrišćanstva — a s njima Živi ceo evropski svet, i nikada ih зе песе odreći — a neosećati u sebi silu Hristovu; eto zašto problemima evropske istorije nema drugog rešenja sem onoga što je Dostojevski nazvao »ocerkovljenjem«, tojest crkvenim obuhvatanjem sviju slera života, Ali, pokrećući ponovo ideal »ocerkovljenja« celog života, pred očima nam je ne renesans srednjevekovne teokratije, ne spoljašnje uzvišenje crkve i njena autoriteta, nego unutrašnje oduhovljenje celog života s pomoću sile i svetlosti Hristove, Samo se pod tim uslovima može doći do organske sinteze, do celosti duha i razvića tvoračke slobode, Na tim načelima, na načelima pravoslavlja, mora biti položen sistem kulture, i tome je oduvek išla, iide i sada, ususret ruska misao. Kao da joj je potrebno bilo da uzme u sebe duboko pojimanje Zapada, da s ljubavlju sjedini njegova traХепја 1 пјебоуе ideale, da se okrepi na njegovim greškama, da bi, postepeno, upirući se na nove, bolje reći od sveta zaboravljene sile Pravoslavlja, izašla najzad na put tvoračke akcije i obnove sveta. Mi ne znamo do čega će dovesti razviće ruskog života, kad jedared utihne bura koja sad nad njim besni; no ako buduća Rusija sabere u sebe sve ono duhovno bogatstvo koje je nakupila bila pre= djašnja Rusija — a može li biti drukčije? — onda se možemo nadati da će se ostvariti maštanje Dostojevskog, i da će, zajedno s Rusijom, sav svet stati na put stvaranja nove kulture,

V, Zjenjbovshi,

192