Nova Evropa

i poričem je, Naprotiv, ja izrikom govorim i pišem, da Jevreje treba zadovoljiti, i učiniti sve što traži humanost i pravednost, sve što traži čovečnost i hrišćanski zakon, Te sam reči već jednom mapisao, a sada još dodajem, da, unatoč svih iznesenih sumnja, govorim u prilog opsežnog proširenja prava Jevreja u formalnom zakonodavstvu, i, kolikošod je to moguće, ravnopravnosti njihove s urodjenim žiteljstvom , , , ,. Izvršiće se potpuno i duhovno ujedinjenje sviju plemena, i neće biti više nikakih razlika u pravima. Ali zato molim, pre svega, svoje protivnike medju Jevrejima, da budu i oni prema nama Rusima obazriviji i pravedniji, Ako njihova gordost, njihova večita uvredljiva odvratnost prema ruskom narodu, nije drugo do predrasuda, tek »istorijske izrasline«, a ne leži skriveno u nekim drugim dubokim tajnama njihova zakona i njihova bića, — onda će se sve to doskora raspršiti, i mi ćemo se naći ujedinjeni duhom, u potpunom bratstvu, na uzajamnu nam korist, i za jednu veliku stvar: da služimo našoj zemlji, našoj državi i otadžbini! Neka bi prestale medjusobne optužbe, i nestalo svakidašnjeg uzbudjivanja usled tih optužaba, koje smeta da jasno vidimo stvari . . . . Znam da u jevrejskom narodu ima već danas dosta njih koji žele da se uklone nesporazumi, i koji su doista neizmerno čovekoljubivi, — priznajem to za ljubav istini, I baš zato, da ovi korisni i čovekoljubivi ljudi ne bi gubili volje i hrabrosti da bar donekle ublaže svoje predrasude te da time olakšaju početak dela, želeo sam proširenje prava jevrejskog naroda, koliko je god to moguće, naime, koliko sposobnosti pokaže jevrejski narod da se koristi tim pravima bez štete za urodjeno žiteljstvo....

A. sada, želim još. da navedem jedno pismo od meni vrlo dobro poznate gospodjice L,, mlade Jevrejke, koju sam u Petrogradu upoznao, i s kojom nikada nisam govorio o jevrejskom pitanju, iako držim da ona spada medju stroge i ozbiljne Jevrejke, Čadnovatim slučajem, stiglo je ovo pismo baš kad sam završio prednju glavu o Židovima. Doduše, mnogo je govoriti sve o istoj temi; ali se ovde ne radi o samoj temi; a ako se i odnosi delimice na nju, ovde naročito iskače sasvim druga jedna, protivna strana ovog pitanja, a pored toga i jedno uputstvo kako bi se ono moglo možda rešiti, Gospodjica L, oprostiće mi veledušno što ću ovde saopštiti doslovce njeno pismo, u onom delu gde se govori o sahrani doktora Hindenburga u varoši M. Ove iskrene i dirljive reči napisane su pod neposrednim utiskom te sahrane, te još jednom naglašujem, da ih je pisala Jevrejka, i da su osećaji u njemu osećaji jedne Jevrejke,

»Pišem Vam pod svežim utiskom pogrebnog marša, Danas је ovde sahranjen doktor Hindenburg, star 84 godine, Odneli su ба bili ponajpre, jer je bio protestant, u luteransku crkvu, a otuda su ga preneli na groblje. Toliko sućuti, toliko srđačnih iskrenih reči, i toliko vrelih suza, nisam još nikad pri sahrani videla ili čula ,, .. Umro je u takoj sirotinji, da se u prvi mah nije znalo čim bi ga sahranili, Već 58 godina prakticirao je u M., i koliko je dobra za to duđo vreme učinio! Kad biste Vi, Fedore Mihajloviću, znali kakav je to bio čovek! Bio je doktor, i akušer; njeđovo će ime u potomstvu dalje živeti, oko njefđa su se splele već cele

318