Nova Evropa

ih isisaj. Veruj u pobedu nad vascelim svetom, veruj da će se sve

tebi pokoriti, Gadi se na sve druge, i u životu svome ne druži se ni

s kim drugim, Dapače, i onda kad izgubiš svoju zemlju, i svoju poliičku ličnost, i budeš rasut po celoj zemljinoj kugli, medju svim na-

rodima, — svejednako veruj u sve to što ti je obećano jednom za uvek, veruj da će se sve to zbiti, a dotle živi, mrzi, ujedinjuj se, sisaj druge, i — čekaj, čekaj , , .« To je suština toga »status in statu«,

a osim toga, dakako, imade i umnutarnjih, a možda i tajanstvenih, zakona koji tu ideju održavaju i osvežavaju , , .

Ni najveće i najače kulture na svetu nisu dostigle ni polovicu od četrdeset stoleća, i gubili su svoju političku snađu i plemenski oblik za mnogo kraće vreme, Tu dakle nije glavnim uzrokom instinkt za samoodržanjem, već jedna ideja koja pokreće i vodi, nešto iosmičko i duboko, o čemu čovečanstvo možda još nije sposobno da kaže zadnju reč, Da u toj ideji religijozni karakter prevladjuje о tom ne može biti sumnje , , . , Još kao dete slušao sam o Jevrejma legendu, da oni i sada pouzdano čekaju na Mesiju, i najniži i najviši medju njima, učeni filozof kao i kabalista rabin; svi oni jednako veruju da će ih Mesija opet sabrati u Jerusalimu, i pokoriti sve narode mačem svojim, i položiti ih njima pred noge; pa da zato Jevreji, bar u svojoj ogromnoj većini, vole samo jedan zanat — trgovanje zlatom, i možda još preradjivanje zlata, a sve samo zato da ne bi, kad dodje Mesija, imali nove otadžbine, da ne bi bili vezani za zemlju u tudjinskom posedu, već da bi imali sve svoje uza se u zlatu i dragocenostima te da bi ga lakše poneli sa sobom u svoj stari zavičaj, u Palestinu, Sve to čuo sam kao legendu, ali sam ja duboko uveren da ta vera u svojoj suštini postoji, možda ne u svesti pojedinaca, ali u masama Jevreja, kao neka nesavladiva, instinktivna, velika težnja „ „ , ,

Tako su Jevreji ostali gospodarima na berzama, oni upravljaju kapitalima, oni mogu davati kredite, oni ravnaju celom internacijonalnom politikom, pa se može, na kraju, kazati za njih: približuje se njihovo carstvo, njihovo potpuno carstvo! Počinje trijumf ideja, pred kojima će se morati pokloniti i osećaji čovekoljublja, i težnja za istinom, i čuvstva hrišćanska i nacijonalna, dapače i osećanje naciјопајпов ропова evropskih narod4, Počinje, mesto toga, carstvo mafterijalizma, slepa, proždrljiva težnja za ličnim materijalnim osiguranjem, težnja za osobnim zgrtanjem novca nebirajući sredstva; eto, fo se sve priznaje kao viša neka svrha, kao razumno, kao sloboda, namesto hrišćanske iđeje spasenja putem što užeg moralnog i bratskog sjedinjenja ljudi, Nasmejaće se, možda, kogod na ovo,i odvratiti, da sve to nije došlo od Jevreja, Istina je, nije došlo jedino od njih; ali, ako su Jevreji konačno pobedili, ı uspeli, u Evropi upravo otada otkada je trijumfovala ova nova nauka, tako da je podignuta čak na stepen moralnog principa, onda se ipak mora doći do zaključka, da su Jevreji na ovaj rezultat znatno uticali , , .,.,

Ali — а ја tu govorim, i zašto? Ili, jesam li ja možda ipak neprijatelj Jevreja? Ne, protiv te prividnosti dižem odlučno svoj glas

317