Nova Evropa

<

stvari, Kad Dr, A, Virt, u lista »Tag«, govori o nekoj «italijanskoj iredenti« u Jugoslaviji (gde ima svega 9000 Talijana, dakle 0,08% !); ili kad »Vorwarts« konstatuje, da su propali pregovori za sklapanje trgovinskog ugovora izmedju Nemačke 1 »jugoslovenske republike« (!), a list »Frankischer Kurier«, da su Jugosloveni poseli »albansku luku na Jadranu« Ulcinj (koji još od 1880 pripada Crnoj Gori); kad »Augsburger Postzeitung« naziva srpsko-hrvatsku koaliciju od 1905 — fu tako važnu etapu na putu jugoslovenskog ujedinjenja — »madžarskom osnovom« radi provodjenja antihrvaiske politike; i, najzad, kad bečka »Wage« saopštava, »da se uticajni slovenački političari zanose mišlju ujedinjenja cele Slovenije s Austrijom«, — onda čovek doista mora da se u čudu pita, gde je tu ona proslavljena nemačka »temeljitost«, ili da se ne čudi više engleskom korespondencbirou koji je, 1919, izvestio o jednom sukobu izmedju »Juga« i »Slovena« negde na Jadranu.

Doduše, bilo je već od početka u nemačkoj javnosti i oštrijih pogleda na stvari, te glasova ozbiljnije6 i pravednijeS prosudjivanja. Pored »PFrankfurtskih Novina«, priznala je odmah s početka i »K6lnische Zeitung« »kao gotovo pouzdanu činjenicu« »stvaranje jedne jake narodne jedinstvene jugoslovenske države«. I »Ostseezeitung«, koja izlazi u Štetinu, pisala je još pre više nego dve godine:

Stoji činjenica, da je ta država postavljena na dve noge, i da ima čvrstu volju da probije sebi mesto u zajednici naroda, Obraćamo stoga pažnju nemačkoj javnosti na ovo, Sa mnogih se strana pokušava prikazati stvari tako, kao da bi u toj novoj državi postojale jake tendence za raskidanje obruča stvorena u prvom revolucijonom oduševljenju, da bi pojedini delovi došli opet do samostalnosti ili do svoje ranije veze s Austrijom ili Ugarskom, Osobito se ovo govori o Hrvatskoj. Ništa nije manje tačno ni više varljivo nego to,

Slično tome konstatuju »Deutsche Stimmen«, da је »Srbija, rastvorivši se u Jugoslaviju, postala narodnom velesilom, kao što je kraljevina Sardinija postala velikom državom Italijom, ili kao što se Pruska proširila u Nemačko Carstvo«, te kažu da »samo zloželatelji, ukazujući. na unutrašnje detinje bolesti i terajući · politiku чђода igle«, pokušavaju da poreknu svršeni čin, »bez moći da išta izmene na samoj stvari«, A u »Hanoverskom Kuriru« piše Dr, Kober:

I ova nova država ima da zahvali svoj postanak propasti stare hapsburgovske Austrije, Samo, treba se već jednom otresti udobne predstave, kao da su države naslednice Austrije došle do svoje nezavisnosti prosto nekakim »izdajstvom«, i da ih je onda zloglasna Antanta radosno priznala kao takove. Ko prodje ovim novim državama, brzo će uvideti da se iu radi o velikim istorijskim promenama, koje još i nisu sasvim dovršene,

Da je razvoj mlade jugoslovenske države potvrdio ovaka stvarna mišljenja, da je Mala Antanta postala moćnim faktorom u

stvaranju nove političke situacije na jugoistoku, da su, napokon, uži privredni odnosi počeli da se stvaraju izmedju države SHS i Ne-

366