Nova Evropa

: Jedan od uzroka crkvenoj pasivnosti, nemanje važan od- već spomenutoga, biće i u odnošaju ili položaju Crkve prema Državi. Crkva danas ima u državi položaj otprilike jednoga čoveka, usamепова rodjaka ili dobrotvora, koji nas je u svoje vreme mnogo zadažio, te se sada smatramo obvezanim da ба izdržavamo, — ali nam je ipak na teretu, Ona živi u državi kao neka vrsta penzijonirca, kojem se ukazuje svaka počast, ali da drže daleko od svih poslova, Razume se da u takom položaju Crkvu ne može zahvatiti neko na= ročito religijozno oduševljenje, tim manje što joj Država ne pruža skoro nikakvih sredstava za kakvugod akciju,

Šta je navelo Državu da stavi Crkvu u tako stanje začmalosti? Može se odgovoriti jednom rečju: nepoverenje; tačnije, pozajmljeno nepoverenje, Država se boji, da se Crkva politički ne osili, i da svoju snagu ne upotrebi u kakve druge svrhe, koje se ne bi poklapale s državnima, da se ne pojavi i u pravoslavnoj Crkvi neka vrsta klerikalizma, Taj strah od klerikalizma nije prirodna posledica istorijskoga razvitka Crkve u našem narodu, nego je jednostavno pozajmljen sa Zapada, Zapadne vlade imale su da izdrže političku borbu s Rimskom Crkvom, Spremajući se na Zapadu, naši su ljudi doneli odande i ideje i klauzule koje se tiču Crkve, Otuda, naprimer, u Srbiji ministar vera, ako je čovek od temperamenta, i ima pasiju za crkvene stvari, može sprovesti skoro sve što želi, jer je Crkva u potčinjenom položaju, nema nikakve samostalnosti, Medjutim, pravoslavna Crkva nema ni istorijskih uslova niti ikakvih prirodnih pogodnosti da se u njoj razvije klerikalizam, a opšte je poznata stvar, da je forsirala svaki nacijonalni pokret i aktivno učestvovala u stvaranju narodne države, |

S druge strane, mnogo sprečava Crkvu u razvijanju aktivnosti i skroz pogrešan pogled inteligentnih krugova na značaj religije, takodjer pozajmljen na Zapadu, Kao na Zapadu tako je i kod nas reliija proglašena za privatnu stvar, Otuda težnja za potiskivanjem Crkve, za rastavom Crkve od Države, za izbacivanje iz škole nauke o veri, ikao posledica toga (jer ako formalno i važi u nastavnom planu, praktički je skoro sasvim potisnuta) potpuna neobaveštenost naše inteligencije o religijoznim stvarima, Medjutim, iako religija m o ž e biti privatna stvar s crkvenog gledišta, ne sm e biti s gledišta državnoga, i s gledišta socijalnog i javnog radnika, Jer ako je zadaća nacijonalnih radnika da razviju i dovedu do izraza sve dobre snage koje su latentne u narodu, ti radnici ne smeju prevideti da je religija jedna jaka. sila u narodnoj duši, koja postoji makoliko je čovek negirao. Ako joj zaprečimo put na jednom mestu, ona svom jačinom izbija na drugom. Ona je fakt, i s tim se mora računati, Nesamo po svojoj božanskoj misiji nedo i po svome nepolitičkom karakteru, pravoslavna Crkva može: da bude bezopasan i odličan saradnik državi i društvu da ta pritajena narodna snaga dodje do što jačega i lepšega izraza, ____Cato je u dobu konsolidovanja ove države pre svega potrebno da država pokloni svoje puno poverenje pravoslavnoj Crkvi, koja ga je zaslužila, Praktički bi se to poverenje ogledalo u davanju široke

20