Nova Evropa

be, nema vremena za pribiranje iskustava i njihovo naučno sredjivanje, nema, rečju, svega onog što bi potsećalo na normalno гатупјаnje sindikata pre Rata, Tek što se jedna borba završi i pobeda izvojuje, postaje pobeda već iluzornom novim dejstvima rastuće privredne krize, — tekovina više ne predstavlja tekovinu, i valja nanovo stupati u borbu za izgubljeni dobitak, koji i sam nije značio dobitak jer je bio tek odbrana ranije izvojevane tekovine, Dok je pre Rata, u normalnim prilikama, borba za veću nadnicu i poboljšanje opštih uslova rada, imala karakter borbe za postepeno podizanje nivoa radničkog izdržavanja, za stalno poboljšanje uslova rada, dotle u ovoj velikoj krizi borba proletarijata ne dosiže doile, nego se vodi u odDbranu od svakodnevnog padanja ispod nivoa dostignutog borbama u vremenu normalnoga razvića; sva ofanziva ogromnih proleterskih masa, širom celog sveta, u tom je perijodu u osnovi tek odbrana od pogoršavanja i gubljenja već ranije stečenoga, Oštrina završne krize kapitalizma daje toj odbrani karakter revolucijonarne ofanzive proletarijata, i dovodi u sukob nesamo radnike i poslodavce već i sam rad sa samim kapitalizmom,

Sve to daje i borbama naših radničkih masa u onom prvom perijodu naročitu oštrinu, karakter revolucijonarnih i političkih sukoba, Štrajkovi izbijaju u velikom broju i neprekidnom lancu, proširuju se i uopštavaju, Generalni štrajk, ranije gotovo simvol revolucije, postaje svakodnevna, obična pojava, jedno malo jače borbeno sredstvo; ali često ni ono nije u stanju da spreči pad nadnice ili produženje radnog vremena. Mase su toliko revolucijonisane i elektrizovane, da su jedinstvene i u pokretima ranije nevidjenih dimenzija, i ta jedinstvenost u borbi, ta zbijenost redova, akcijona snaga i elastičnost, potiču gotovo isključivo, no na svaki način prvenstveno, iz raspaljenog revolucijonarno8 nagona, koji prirodno leži u modernom proletarijatu kao klasi istorijski pozvanoj da izvrši obaranje kapitalizma, Inače se onaki uspesi velikih borba — naprimer ono.sjajno izvodjenje dvodnevnog generalnog štrajka juna 1919, u znak protesta protivu oružane intervencije Antante u Rusiji i Madžarskoj — pouzdano ne bi dali postići, kada se uzme u obzir da su u tome pokretu učestvovale ogromne mase koje nekoliko meseca ranije nisu još znale ni šta je to sindikat a kamo li internacijonalna klasna svest i solidarnost proletarijata, koje dakle nisu imale nikakva borbenog iskustva, i čije su organizacije bile u stvari još tako mlade i tako neizradjene i neučvršćene. Probudjeni i, naročito pod uticajem Ruske Revolucije, podstreknuti revolucijonarni duh bio je ona pokretna snaga što je dovela do silnog 'bujanja radničkih pokreta, i koja je zamenjivala sve ono što bi inače

imala da d4 izradjena, u borbama isprobana, i iskustvima bogata, or--

Banizacija, To postaje utoliko očiglednije danas kada je, usled veli'koga sloma toga duha, radnički pokret akcijono i organizacijono toliko oslabeo, 5

No mase nisu bile navalile samo u sindikate, nego i u partiju, Pored jedinstvenog sindikalnog pokreta organizuje se, aprila 1919, i jedinstven politički pokret jugoslovenskog proletarijata, Samo jedan

brojno neznatan deo radništva ostaje pod uticajem »ministerijalista« i

383