Nova Evropa

marta zakupljivali oni od njih koji se poduhvate da ih najeftinije drže; zatim su se bavili trgovinom i zanatima., U tursko vreme, kao: zanatlije, nisu radili sve zanate već samo neke, koje Srbi nisu smeli raditi; a to su: nalbantski, tabački, sarački, kazaski, berberski, i papudžijski; posle oslobodjenja, od ovoga se posve odtstupilo. Sem pobrojanih zanata, radili su isto onako kao i Srbi: terzijski, tufegdžijski, kujundžijski i ekmegdžijski zanat; ćurčijski zanat nisu nikako radili, već su da potpuno ostavljali raji, Po manjim varošima i palankama poneki su Turci radili zemlju i držali stoku, U vreme Kneza Miloša svi su erlije bili i na vojničkim spiskovima, i primali izvesnu platu, {>ajluk« ili »ulefu«, kako se to nazivalo), i imali svoje starešine, erlijske age ili erl-age,

Spahije su bili držaoci spahiluka, vojničkih feuda, i živeli su od prihoda, imajući pritom obavezu da kao konjanici brane zemlju u slučaju rata, Komandant konjice zvao se alaj- beg, i titulirao bi se »Alajbeg Pašaluka Beogradskog« ili »Alajbeg od Sandžaka Smederevskog«, U čitavoj Srbiji moglo je biti na devet stotina spahija, Oni su uzimali od naroda: deseta k od žita, i u novcu od svake oženjene glave oko dva groša; glavnicu u ime desetka od povrća i ostalih useva, i drugih sitnica; tuluminu na vinograde, na desetu oku kljuka dve pare; žirovnic u, po koju paru od svakog svinjčeta; oku meda od svake košnice {ili desetu košnicu od onoga ko ih je mnogo imao); dalje, ponešto na vodenice i na kazane, i tako dalje, Mnogi su se seljaci pođadjali sa spahijama, pa su im plaćali odsekom na 60dinu, Spahije su za narod bili najbolji Turci,

Samo u okolini Sokola, kao što smo već rekli, bilo je nešto Turaka seljaka, koji su gajili stoku i obradjivali zemlju, Oni su imali svoje seoske starešine koji su se zvali ćoj-baše,

Turci u Srbiji nisu davali nikakvih dažbina: ni arača, ni poreze, ni čibuka, |

Suprotno ovom nastanjenom varoškom i seoskom turskom stanovništvu bili su turski vojnici, koji su kao posada stanovali po. kasarnama, u gradovima, karaulama i šančevima, Njima su upravljali njihovi baše {poglavice, tobdži-baša — nad tobdžijama, bim-baša — nad sejmenima, deli-baša — nad delijama). Ove posade nisu uvek bile jednake jačine, već su zavisile od prilika u kojima se nalazila Turska Carevina. Prema tome, je li bila u miru ili ratu ili pred ratom, njihov je broj bivao manji ili veći; prosečno pak uzevši, on je mogao iznositi na 2—3000 ljudi, Svi su ti Turci bili organizovani u zasebna tela, »orte« ili »takume«, sa specijalnim privilegijama i jurisdikcijom: janičarska orta, topdžijska orta, i tako dalje, lako su to bila tela s naročitom organizacijom, ipak su se članovi tih zajednica — izuzev starešine njihove — smatrali u masi kao narod — »m e mle će t«, dok se

Srezu Račanskom u Okruđu Užičkom ({»Kneževina Srbija«, str. 565). U komenta-. ru »Putešestvija« J, Vujića kaže se samo da je sad zaselak, ali se ne kaže od kog sela {II, 27),

?) U »Rečniku Mesta« Bithovca ili Bitilovca nema, U komentaru »Putešestvija« J, Vujića stoji: »Bitilovac je sad zaselak sela Drlače« (II, 29),

457