Nova Evropa

ili bosonogi skoro šetahu se«, Sve beše prljavo, i »sve se krajnjem padeniju klonjaše« {Joakim Vujić),

Iz grada se izlazilo na Kalemegdan, park i šetalište današnjeg Beograda, Tada je na njemu bilo tursko groblje, u kome su se pogrebavali znamenitiji Turci, ali je bilo fako zapušteno i puno nečistote i pasa, da mu dalji opis nije mogućno navoditi a da se čovek ne zgrozi, Dovoljno je reći, da je na njemu bilo toliko izgladnelih pasa da su napadali na ljude kao planinski vuci i da su, nemajući šta drugo, sami sebe jeli, a neki su od gladi postajali slepi, posrtali kao bunovni, i bili žderani od drugih,

Vezir beogradski bio je samo senka stare turske moći i Sospodstva, lako je bio paša od tri repa, njegov položaj niti je imao sičurna oslonca u Carigradu, ni mnogo značenja u Beogradu, Intrige u sultanovu seraju i na Porti samo su se novcem mogle suzbiti, inače prvi bajram, vreme kad se vrši smenjivanje vezira i paša, mogao je odneti svakoga od njih u surgun, ili u još što gore, Da se suzbiju intrige, trebalo je mnogo novaca, Beogradskom veziru taj je novac mogao dati samo Knez Miloš, Da bi predstavljao vlast, vezir je morao imati dvor sa višim 1 nižim činovnicima, koji su bili šefovi dvorskih i administrativnih službi, Cela ova tevabija, makako bedno izgledala, koštala je novaca, koji je samo Srbija, preko Kneza Miloša, mogla dati, Ona ga je istina davala, ponekad i preko obaveze, ali on nije bio dovoljan da zadovolji ni punu potrebu, još manje pravi sjaj jedno8# suverena, Sem toga i Carigrad je odnosio mnogo, i Njegovoj Svetlosti Beogradskom Veziru, koji je, prema svom položaju, nesamo imao prava ne50 1 dužnost da razvije sjaj i Bgospodstvo, ostalo je da se zadovolji olupanim konakom, u kome su mu bili na raspoloženju, osim ženskih odaja, još jedan salon, i dve male sobe, u kojima se bavio, obavljao poslove, jeo, spavao, i primao posete; da se zadovolji odrpanim vojnicima, pocepanim i gladnim velikodostojnicima; da se vozi u jednim starodrevnim otrcanim karucama, i da svaki-dan uživa u svirci i pesmi jedne svoje muzike, za koju oni koji su je slušali kažu da je bila prosto strašna, i da po čitav bogovetni dan sedi, ćuti, i puši, Svi dostojanstvenici na vezirovu dvoru bili su to samo po imenu. U stvari, to su bili slabo ili nikako plaćeni degenerici, bedna i gladna fukara, koja je još samo pred svetom držala na svoj prazni ponos, Najveći dostojanstvenik na vezirovu dvoru, prvi do njega, njegov ćehaja-beg, plačući je nudio Knezu Milošu na prodaju svoga hata, dobar samur-ćurak i šal, jer froška nema, zaklinjući ga u decu i u sve na svetu da ovo ostane tajna, »U pet godina, jadikovao se drugom prilikom ćehaja-beg, jedne pare od ovog vezira ne videh, no što sam trošio i oduživao se, to Knezu Milošu imam blagodariti«.

Isto su tako, ako ne i gore, stajali predstavnici turske vlasti u unutrašnjosti Srbije. Najvišu tursku policijsku vlast u svakoj nahiii predstavljao je »muselim«, koji se zvao i vojvoda, Svaki je muselim stanovao u administrativnom središtu svoje nahije, samo je varoš Beograd imala svog zasebnog muselima, Muselimi su po pravilu imali velike prihode, ali su od toga imali malo koristi, Vezir, koji im je davao položaje, ili još bolje koji im je položaje davao pod zakup — »ko

459