Nova Evropa

Porota je doista bila kao neki korektiv prava, pa je baš iu toj njenoj ulozi ne smemo podcenjivati, Porotno se sudovanje, Које odgovara shvatanju naroda, odražava u njenim rešenjima; ako javni tužitelj X vidi, da porotnici u nekoliko navrata neće da izreku osude, za izvesne delikte pod izvesnim prilikama, onda naprosto više neće podizati optužbe u takim slučajevima, U toj činjenici treba gledati nesamo korektiv krutim i nepopularnim odredbama našeg kaznenog zakonika nego takodjer i pravac u kome se ima da kreće buduće zakonodavstvo, i to nesamo u svojim posebnim ustanovama nego i u samom svom osnovnom, općem, delu. Prigovor, da se porota može nadomestiti »skabinima« {>šefima«), nije opravdan ; jer samo onda ako porotnici sude o glavnom pitanju glede krivice sami medju sobom, bez uticaja od strane jurista, te iskazuju svoje mišljenje sasvim po svojoj savesti, i nisu dužni obrazlagati ga, odgovaraće ono pravom shvatanju naroda, i narodnom uverenju, inače skoro nikad ne !

I u Sloveniji ima porota svojih protivnika. Ovamo dakako ne možemo ubrojati same one porotnike koji iz komoditeta, ili iz straha zbog gubitka vremena, ili radi svojih trgovačkih ili drugih unosnih posala, ne mare da budu porotnici, Ali moramo medju načelne protivnike te ustanove da ubrojimo neke juriste, naročito mnoge suce, koji naprosto neće da priznadu kontrolno značenje porote u kaznenom sudovanju i u zakonodavstvu, Imamo, medjutim, statističke podatke u rukama, da Slovenija u svojoj većini zahteva da se ustanova porote ı u budućem jedinstvenom uredjenju kazneno-pravnog sudovanja za celu našu državu održi na snazi,

Kako je godine 1921, u Ministarstvu Pravde, dvojici članova stalnog zakonodavnog saveta (Dru Nikoli Ogorelici i Mihajlu Jovanoviću) povereno da sastave nacrt za jedinstveni zakon o poroti, koji bi se imao predložiti Skupštini, ako bi ga ona samo provocirala (!), govorilo se i raspravljalo se o osnovi, i uopće o stvari, vrlo mnogo na diskusijskim sastancima društva »Pravnik« u Ljubljani, U tim diskusijama izrazilo se mišljenje, da bi se u zakonodavnom radu imali slediti ovi pravci: 1) porota da ostane, ako je sam narod želi; 2) porota da bude pravosudni institut i za političke delikte, ili je uopće ne treba; 3) sadašnji zakon o poroti treba reformisati, i to tako da: a) bude manje teškoća u pogledu sazivanja i sudelovanja porotnika, kao i manje troškova ; i b) da porota imade dobiti takodjer uticaja na odmeravanje visine kazne. Po savetu sad već pokojnog predsednika višeg zemaljskog suda u Ljubljani Ivana Kavčnika, obratio se je pisac ovih redaka na državne odvetnike sva četiri okružna suda u Sloveniji (Ljubljana, Celje, Maribor, i Novo Mesto), s molbom da upitaju sve općinske načelnike u svojoj kompetenciji, da li su za porotu ili ne, Dabogme da nijedno državno odvetništvo nije moglo zahtevati obligatornogš odgovora na svoje pitanje, — zato se i nisu sve općine odazvale; ali većina je ipak odgovorila, pa se na osnovu tog materijala jasno razabire, da je znatna većina svih općina u Sloveniji dala izjavu za porotu, [od općina koje su se odazvale pozivu da dadu svoje mišljenje izjavilo se za porotu devet desetina, dakle ogromna većina). Pritom ne treba prećutati ni činjenicu, da je politika igrala izvesnu

500