Nova Evropa

— Hoćeš li da mi objasniš, zašto ne akceptiraš svet? — prozbori Aljoša,

— Razume se da hoću, — nije to tajna, tome nas 1 vodi naš razgovor. Brate mili moj, nije mi ni na kraj pameti da te zavedem, ili da te poljuljam u tvome stanovištu; možda sam ja samo rad da tobom iscelim sebe sama, — Ivan se čudno smešio, sasvim kao kakav mali, pobožan dečko, Još nikada nije Aljoša video Ivana da se tako smeši,

— Treba nešto da fi priznam, — poče opet Ivan, — ja nikada nisam mogao da razumem, kako je moguće ljubiti bližnjega. Baš bližnje je, po mome mišljenju, nemoguće ljubiti, — ljubiti se mogu samo udaljeni, Čitao sam nekada i negde o Jovanu Milostivome, jednom svetitelju: dodje mu jedanput gladan i promrzao čovek, i zamoli ga za dozvolu da se kod njega ogreje; a on ба uze u svoju postelju, zagrli ga, i svojim dahom duvaše u gnojava i od gadne bolesti smrdljiva usta, da bi ga zagrejao, Ja sam uveren, da je on to činio nasiljem i silom nad samim sobom, da je on to činio silom nasilne laži, iz ljubavi svesne svoga zaveta, iz epitimije dragovoljno primljene na sebe, Mora se kriti čovek da bi ga se moglo ljubiti, jer kako svoje lice pokaže već je i ljubav propala,

— O tome je često govorio i starac Zosima, — primeti Aljoša, i on reče, da neiskusnoga u ljubavi prema bližnjem odbija lice bližnjega, Ali ipak ima mnogo ljubavi u čovečanstvu, čak ljubavi slične Hristovoj. To znam, Ivane „.,.

— Eh, a ja opet vidiš to ne znam, pa ne mogu zato ni da razumem; a samnom ima bezbroj ljudi koji to takodjer ne razumeju, Pitanje je tu, nisu li tome krive zle osobine čovečanske? Ili to dolazi otuda što je priroda čoveka fako stvorila? Po mome mišljenju, Hristova je ljubav prema čoveku u svojoj vrsti jedno na zemlji nemoguće čudo, Istina, on je bio Bog. Ali mi nismo bogovi. Uzmimo, naprimer: ja patim i stradam, a neko drugi ne može nikada saznati koliko ja patim i stradam, jer on je neko drugi a ne ja; osim toga, čovek teško pristaje da prizna drugome da pati i strada (baš kao da se o nekome odlikovanju radi), Zašto on to ne može da prizna i da sazna, šta misliš? — No, možda ja zaudaram, ili imam neko glupo lice, ili sam mu jedanput stao na nogu! Osim toga, razlika je izmedju stradanja i stradanja: ponižavajuće stiradanje, obično i prosto, glad naprimer, dobrotvor će da mi i prizna; ali muku uzvišenu, stradanje naprimer za jednu ideju, to ne, to će tek sasvim retko da prizna, jer će odmah možda, kako me pogledi, da nadje, da u mene nije onakvo lice kakvo po njegovoj fantaziji mora da ima čovek koji strada baš za tu i takvu ideju! Tako mi on bezodvlačno oduzima sve svoje dobročinstvo, i sili me, možda zato što je zloga srca, Sirotinja, osobito blagorodna sirotinja, ne treba da se lično pojavljuje i da prosi, nego bolje kroz novine, Može apstraktno da se ljubi bližnjeg, osobito izdaleka, izbliza skoro nikad, Kada se sve odigrava kao na pozornici, kao u baletu, kada su prosjaci obučeni u svilene krpe i podrte dronjke, pa gracijozno igraju i mole milostinju, onda — no onda još i mogu čoveku da se dopadnu; samo da se svide i dopadnu, ali ne i da ih se ljubi

545