Nova Evropa

praktični život smatra više manje svakog čoveka u osnovici pokvarenim, nemoralnim, i neplemenitim, te se medju ljudima s vremenom stvaraju razlike, — ljudi se počinju deliti na zle, dobre, bolje, i najbolje, Ako i moramo priznati, da su ljudi danas drukčiji nego što su bili pre stotine i fisuće godina, da je njihov medjusobni odnos postao drukčiji, i da su se više manje oplemenili, isto tako moramo priznati, da religija i Hrišćanstvo u tome nisu igrali glavnu ulogu. Čoveka oplemenjuje, odnosno sili na plemenitost, praktični život, tojest njegova borba za opstanak, Jer ljudsko društvo ne pušta čoveka slobodnim, kako to propoveda apstrakina religija, nego ide zatim da da upregne u kola celine, Za njega nije čovek stvar bez vrednosti, koja može živeti sama za sebe; ono ide zatim, da nekorisne i meiskorišćene članove celine privede celini, Фа po celinu štetne popravlja ili uništava, a da po celinu korisne valjano i odgovarajući nagradjuje, Samo na takvim principima može da se gradi društvo, — to su principi praktične čovečnosti,

Pre nego što hoćemo da postavimo, dakle, merilo za proceni vrednosti pojedinog čoveka i njegova rada, moramo biti načisto, šta je to celina,

Ljudsko društvo razvija se od jednostavnog ka složenom: od obitelji ka plemenu, od plemena ka staležu, od staleža ka narodu. TIntelektualna i materijalna sila, bilo pojedinca bilo grupe ljudi bilo staleža bilo grupe staleža, nameće svoju tipičnu oznaku društvu, stvara ga, i upravlja njime, Prema tome i vidimo, da se pojam celine, pojam društva i države, menjao, uzimajući različne vidove i oblike, — prema tome, ko je bio nosilac i predstavnik intelektualne i materijalne snage, Mi se u tom razvoju, koji dopušta najrazličnije kombinacije, susrećemo sa najraznovrsnijim formama društvene i državne celine (kao što su: apsolutna monarhija, gde vladar kaže »država fo sam ja«; feudalna, popovska, činovničko-birokratska, vojnička, kapitalistička, radnička, seljačka, država i t. d., i sve moguće raznovrsne kombinacije gornjih faktora), Šta više, na najprimitivnijem stepenu razvića nalazimo vrlo često narodne države, gde je ceo narod davao smer i pravac društvenom delovanju, Zavisilo je od toga, u čijim je rukama bila intelektualna i materijalna snaga,

Za nas je ovde od interesa da utvrdimo, da pojam društva, društvene celine i države, nije nešto apstraktno — nešto stalno —, nego da je nešto živo, što podleži promenama kao i svaki drugi živi stvor, Ne možemo se zasad baviti o tome, kojim je putem išla i kakovim se formama razvijala ta društvena celina, nego nas jedino ovde zanima to da izbliže vidimo one sile koje tu deluju, Te sile mi smo nazvali intelektualnom i materijalnom snagom. Pod intelektualnom snagom razumevamo sposobnost duha i duše, da se nametne za vodju, polrovitelja, i zaštitnika, drugome duhu i drugoj duši, koji nisu kadri da se otmu tome tutorstvu, i da stupe u društvo ne kao podredjeni nego kao njegov ravnopravni član, Pod materijalnom snagom razumevamo sredstvo s pomoću kojega se osigurava uspeh intelektualnoj premoći i vodstvu, Ta materijalna snaga može biti različne forme, — ili je oru-

74