Nova Evropa

Holandiji (blizu Dunkerka}). Da li je ta kolonija ostavila zemlju хаjedno sa Španjolcima, ili je nešto tih ljudi ipak tamo ostalo? Tu bi tačku valjalo svakako rasvijetliti, a to bi se lako moglo učiniti s pomoću parohijskih matica, Taj momenat neću propustiti a da ne saopćim profesoru flamanske istorije na Univerzitetu u Lilu,

S druge strane, vojnički su odnosi medju nama i dalje potrajali, iako najčešće na način koji, da istinu kažem, nije imao ništa ugodna za nas, Mi smo sretali Hrvate na bojnim poljima po cijeloj Evropi, oni su uzimali učešća u više provala u našu zemlju, a ime pandur ostala je, za francuskog seljaka, riječ koja pobudjuje u njemu ili strah ili srdžbu, U jednom od ponajboljih djelša našeg popularnog romansjera, Erkman-Šatrijana, u »Madam Terez«, iza jedne bitke na granici izmedju republikanaca i Austrijanaca, jedno od glavnih lica pripovijesti, Dr, Vagner, nadje u nekoj drvarnici mladog nekog Hrvata, koji je onamo pribjegao da umre, Bio sam dijete kad sam tu khmnjigu prvi put čitao, i ona je na mene proizvela dubok dojam; ja još sada imam pred očima sliku kojom je knjigša bila urešena: Hrvat je bio ' ispružen, zaogrnut velikom crvenom kabanicom, kapa mu je natučena na oči, a od lica mu se ne vidi drušo do ogroman brk, (U očima Francuza, Hrvati imaju uvijek velike brkove; a da pravo kažem, to nimalo ne odgovara onome što vidim na Zrinjevcu kad je korzo,) Dr, Vagner se nadnese nad Hrvata, utvrdi njeB8ovu smrt, otvori mu odijelo, i nadje pismo adresovano na njegovu majku, koje može da pročita, jer Je ono — čudnovatim načinom — pisano njemački, On požali smrt hrabrog vojnika, koji Je poginuo tako daleko od svoje otadžbine, a koji je jedino iz razloga vojničke discipline došao da umre u francuskoj zemlji; sutra će biti pokopan s počastima i obredima kako treba, pa će se još pokušati da se pošalje njegovo pismo u Hrvatsku, Jedino je šteta što nam Erkman-Šatrijan ne veli, šta je bilo u tome pismu, jer bi bilo zanimljivo da i tu nadjemo izraženu želju, da bi i Hrvati imali jednoč slobodu kako je imaju Francuzi, koju želju austrijski istorici pripisuju mnogim hrvatskim vojnicima onog vremena,

Mi smo, uostalom, poznavali Hrvate i drukče nego kao protivnike, Svi ste Vi zacijelo čuli govoriti o čuvenome konjičkome puku »Royal Cravote«, koji je u našoj vojsci igrao slavnu ulogu, u ratovima s kraja XVII, i u onima XVIII vijeka, sve do dana kad ga je Revolucija prekrstila i načinila od njega 8. puk husarski, koji još uvijek postoji, Treba, dabogme, reći, da već poodavna u ovom puku nije bilo Hrvata, baš kao što ni njegov braf, nekada madžarski puk Bersenjijev, nije zadržao od svoga porijekla drugo do odijela: dosta crvene čoje, sa malo plavetnila, i kalpak od samura, i, da se ne zaboravi — brkove, Odlični gemeral Marbo, koji je počeo, kad mu je bilo 16 godina, kao običan husar, u puku Bersenjija, priča nam u svojim memoarima, kako su ga snabdeli brkovima kojima ga priroda još nije bila obdarila, Stari »kvartirmajstor«, kome je bilo povjereno njegovo vaspitavanje, spremio je na velikoj vatri strašnu neku miksturu, pa je onda jednim vinskim zapušačem namolovao na usnicama mladoga husara brkove, koji su mu dopirali do očiju i do ušiju, i koji su prouzrokovali svirepe bolove sutradan, Jer se boja bila skupila pa je stegla cijelo lice, No ni

502