Nova Evropa

literatura stvaraju se usled toga više za pisaćim stolom, slučajno, i bez stalnog učešća naroda. |I mi se danas nalazimo pred očajnim faktom, da se i naše gradjansko društvo i naša gradjanska kultura posvema odvojili od naroda.

Narodi zapadne Evrope bili su srećniji u svojoj istorij. Mada i tamo imade primera, da su najbolji talenti vodili tešku borbu za ži-

vofi, njihovi intelektualci — pisci i novinari, umetnici i učenjaci, viši činovnici i teolozi, lekari, itd. — nisu u većini bili materijalno

i egzistencijom zavisni od svoda rada, ni kad su im očevi pripadali srednjem sfaležu. Poslednjih pedeset godina nemačkog razvitka, naprimer, — tako srećnog razvitka, i s toliko uspeha na svima stranama, — bogatstvo naroda omogućilo je, barem donekle, nezavisan rad hiljadama talenata. Veliki posedi davali su često sposobne ljude i bili im siđćurno uporište, Mnogobrojni intelektualci bili su opskrbljeni rentijeri, koji nisu zavisili jedino od svoga zvanja, iako je svaki imao i svoju struku i svoj poziv. Oni su mogli na taj način da istupaju samostalno, bez obzira na sukobe klas4 i interesa, Ceo socijalnoreformaforski rad (takozvani »Kathedersozialisten«) zasnovan je na ovakim predstavnicima. Štaviše, vodje radnika, borbeni socijalisti, bili su često takodjer mali rentijeri sa osiguranom egzistencijom. [Čovek sa Balkana čudi se, dabogme, u svojoj najivnosti, i dandanas kad ga kakav socijalno-demokratski narodni poslanik povede u svoju vilu, te kad vidi, kako ovaki revolucijonar »gospodski« živi; ili kad čuje. da u Velikoj Britaniji i Americi i fabrički radnici imadu stan od četri pet soba i klavir u salonu, sa originalnim uljenim slikama na zidu, it, d.). Ista nezavisnost od rada postoji i kod duhovnih radnika Velike Britanije, Francuske, i skandinavskih naroda, pa je delimice postojala i u predratnoj Rusiji, Već u prvoj engleskoj revoluciji stoji na strani revolucijonara nesamo niža klasa nego i velik deo »džentrije«, — one klase koja se sastoji iz imućnog OC velikog poseda, Bogati trgovci, malo plemstvo, gradjanski posednici, —- to su nosioci ideje napretka, vodje novih pokreta, podstrekači revolucije, London je još na početku 17, veka imao 530 hiljada stanovnika, {ostali veliki gradovi i više) i u tim gradovima bio je intenzivan duhovan život {religijozni pokreti, itd.), i pre svega razgranjena i komplikovana socijalna struktura, Bogato gradjanstvo imalo je svoje uverenje, nesamo svoje interese, Pojam pravednosti bio je jasan, pojam istine nedvojben. Ti su ljudi znali što hoće,i kad su nekim pravcem pošli nisu oklevali, niti su uzmicali. Francuska Revolucija zasnovana je na savezu kapitala i rađa, gradjanskih imućnika i inteligencije. Kapital je bio nešto na što je svaki sposoban imao pravo, — frebalo je jedino uništiti pisane privilegije prvog i drugog staleža. Duhovni rad imao je tu dodirnu tačku sa kapitalom, što je i on postao naporom, ne nasledstvom. Ali duhovni radnik imao je usled toga i uporište u kapitalu, dok je ovaj bio potlačen i borio se protiv prvih dveju klasa. »Tous les hommes sont nćs ćgaux« potiče od samog dvorskog pesnika Voltera.

535