Nova Evropa

Nijedno zvanje koje nije neposredno ekonomski korisno kod nas se danas »ne isplaćuje«, »Ne isplaćuje« se biti naučnik, profesor, novinar, književnik, slikar, kipar, »Ne isplaćuje« se biti ni advokat, osim ako se za tip advokata uzmu najgori egzemplari i najniži poslovi advokatski, »Ne isplaćuje« se nijedna služba državna, ako se ne misli na ucenjivanje i mito. Na koji način da se dakle nadje mogućnost opstanka i rada za one enerdije što po svojoj duhovnoj strukturi nikako na pripadaju onome sloju koji radi neposredno na proizvodnji materijalnih dobara? Kako da stvaraju, misle, i žive, ljudi koji ne mogu da budu aktivni u privrednom životu, i ne služe razonodjenju publike, dakle ljudi od nauke, misli, teorije? Čovek mase, prosečan čovek, je aktivan, Prosečan čovek voli kretnju i čin, Prosečan čovek misli praktično, i radi duhovno samo onoliko koliko je dovoljno da se opoтаућ од пергезјапоб tehničkog rada, da može nakon oporavka bez pitanja opet dalje da radi, Čovek teorije, medjutim, traži neprestano, Traži jasnoću, tačnost, istinu, Traži svetlo, Za ovo traženje potrebna mu je sloboda i posvemašnja nezavisnost od uticaja spolja, Ako je čovek prisiljen da neprestano mehanički radi, nuždom biološkog zakona mora da zakržljavi onaj deo njegova organizma koji ne radi ili koji radi manje, Usled tođa, posvema je drukčija duhovna struktura Skandinavaca, i uopšte Germana, od duhovne strukture Romana, a ovih opet od Slovena, itd, — već prema načinu njihova života i rada, prema ideološkim pravcima šio upravljaju njihovim delovanjem i šio su se iskristalizovali u običajima, literaturi, nauci, i društvenom moralu uopšte,

Prirodno je, da usled »amerikanizacije«, t, j. kapitalizacije našeg gradjanskog života, — a to kapitaliziranje nesamo što dolazi prenaglo i bez prelaza nego se i vrši na štetu našeg duhovnog razvitka, mora da nastane onaj »Umwertung aller Werte«, koji je tražio Niče, ali kod nas se vrši u sasvim protivnom smislu, Umesto savladjžvanja зуеба onoga 510 se za nama vuče kao teška baština starine {a u tu baštinu ide: romantizam, bežanje ispred zbilje, fantastičnost i mistika, nedoslednost, želja za ispunjenjem neostvarivoš a neispunjavanja onoga što se mora ostvariti, itd,), nov kapitalistički razvoj unosi samo nove zabune, Vlada novca i sporta u našem društvenom moralu samo je liliputansko izdanje »amerikanizma«, Naši regijonalni centri ne mogu da podizanjem šestospratnica sa liftom i ceniralnim grejanjem unesu u naš život i amerikanske puritanske tradicije, koje kulminiraju u itrojstvu: dužnost prema radu, dužnost prema novcu, dužnost prema čovečanstvu. I usled te nemogućnosti, dok se gradovi grade, narod se raspada, Naime, onaj konkretni narod, što dolazi sa sela u te nove gradove, i što ne može da moral svojih malenih prilika privede u ћагmoniju sa moralom centara, Protiv takova razvoja bezmoćan je i plač detinjstva i pesma sela. Jedino čovek o kome Sofokles peva, da je najstrahovitije biće od sviju, može da se podigne još i iznad šesterosprainice, Sve zavisi od tođa, hoćemo li takova čoveka stvoriti,

Dr. Mijo Mirhović.

537