Nova Evropa

biću-Gjalskom ide po veoma uspela karikatura ovih pisaca u crtežu J. Kljakovića,

Novela G., Krleže odlikuje se, pored aktuelnosti, svim ostalim dobrim osobinama pripovedača Krleže; a studija G. Cesareca o Radiću, uz ranije njegove članke o Radiću {»G, Stjepan Radić u Austriji i »Stjepan. Radić u Jugoslaviji«, u »Književnoj Republici« od 1923), spada svakako u najbolje što je dosad napisano o Radiću, i da je malo više kondenzovana dala bi plastičan poriret tog našeg seljačkog polu-filozofa polu-političara i narodnog tribuna, Ostali navedeni prilozi podvrgavaju nemilosrdnoj kritici, upravo poruzi, predmete o kojima govore, udarajući nečuvenom smelošću, da ne kažemo drskošću, poimence na utvrdjene književne reputacije Iva Vojnovića, Babića-Gjalskog, i Alekse Šanfića, Daleko od toga da se identifikujemo sa sudovima izrečenim u ovim člancima »Književne Republike« — 1 žaleći naročito deplasirani udar na mrtvoga Aleksu Šantića —, ne možemo poreći, da ovako snažno i rečito niko u nas u zadnje vreme nije ustajao protlivu osveštanih dogama i fiksiranih veličina, u opravdanoj želji i nameri da se raščisti malo zagušljiva atmosfera javnog Života u kojoj se gušimo.,

Vam svake je sumnje, да G, Krleža preteruje u svojim nepovoljnim sudovima, i ocenama, i da daleko prebacuje metu koja bi se imala ustanoviti, On vidi samo ono što treba napasti, i pušta svojoj reči na volju, bez obzira da li ima »olakšavajućih okolnosti« i momenata koji govore u prilog napadnutog. Ali, ima jedna velika »olakšavajuća okolnost« koja, u načelu, opravdava ovako gledanje na stvari, Naše su javne prilike tako poremećene, i naše duhovne vrednosti tako groteskno izmešane, da nije čudo ako kritički duh, posmatrajući ih, ne prestaje dolaziti do zaključka, da ovo treba napasti i da ono treba napasti, U velikom mutljagu me vredi pribirati po površini, A G, Krleža ima tamam stil i rečnik kakovi su potrebni da se izvrgne ruglu jedna sredina u kojoj ništa nije na pravome mestu, te koja i ne izaziva kritiku nego ftravestiju, persillažu, Talenat G, Krleže je kao stvoren da persillira i karikira naše malogradjamske i patrijarhalno-orijentalne političke i kulturne maravi i ličnosti, I kad bi preterivao samo u formi, ne i u suštini, u slast bi se, i sa zadovoljstvom, čitala svaka njegova kritika,

Ali bi G. Krleža trebao da se čuva, po našem skromnom mišljenju, stvarnih preterivanja, preuhitrenih sudova usled nedovoljnog obaveštenja i poznavanja predmeta, i ličnih ispada koji su sračunati samo na momentani efekat, na sablažnjavamje njemu dosadnih i mrskih buržuja, na ono što Francuz kaže pour ćpater le bom bourgeois. Ne treba radi jedne dosetke rizikovati i najbolješa prijatelja, i me treba radi jednog krupnog uopštavanja, pred kojim naprosto »ima da zine« svaki običam

573