Nova Evropa

nost »zavede u bludnju« {počevši već od ароктпобв пафрља; :G. M. Ristić protiv G, Dra, H. Hinkovića)}, lo nam se, držimo, neće zameriti ako i mi i prerhodno damo malo komentara ovom najnovijem triku G, Vojnovića, kojim Хеј pred javnošću da maskira svoj uzmak, Ulazeći pažljivo i svestrano u ispitivanje ove stvari, mi smo dobili jasno osvedočenje, da ovde imamo posla s jednom, u najmanju ruku, mračnom роštenjačinom {»ein dunkler Ehrenman«), koji je pritom i aktivan i opasan, pa držimo da smo učinili rodu glas što smo se, stajući uz G. Dra, Hinkovića protivu G, Vojnovića, »upleli u ovu stvar« (kako nam ljubazno spročitava zagrebačka »Riječ«), »ni s jedne ni s druge strane zamoljeni za taj posao« (kako našu intervenciju ubedljivo otklanja G. Vojnović). Javnost i naši čitaoci daće nam pouzdano, već po dosadašnjim rezultatima, apsoluciju za ovako uplitanje u stvar, bez naročitog poziva od strane G, Vojnovića i njegove duhovne protektorke i jednomišljenice u Za-

бтеђи,

Dakle, da utvrdimo prvo glavne činjenice povođom poslednjeg »priloga historiji rada naše emigracije za vreme rata«, koji je objavio G, Vojnović, nemogući »odoleti zadovoljstvu da našoj Javnosti pruži dokaz sa kakvim se nemoramnim sredstvima neki naši zagrebački intelektualci služe da bi naškodili — iz puke zlobe i nevaljalstva — neporočnome glasu jednog nacijonalnog radnika koji politički ne misli kako oni {a, Bogu fala, ni etički i nikako), pa ujedno i da dadu oduška svojim računima i svojim zavistima«, Evo tih činjenica: 1) Mesto da роzove pred sud svoje »klevetnike« (G, Dra, Hinkovića, | urednike »Književne Republike« i »Nove Evrope«), kao što је obećao, ili pretio, iz Karlovih Vara 17, jula, G, Vojnović piše jedno pismo zagrebačkoj »Riječi« u Rogaškoj Slatini 25, avgusta, u kojem objavljuje pisma G, Ristića, što smo od njega, bili tražili pre 17, jula; 2) Mesto da objavi, kako smo to izrečno i u dva maha naglasili, pisma G, Ristića sva tri, i u celosti, on objavljuje samo dva {prvo i treće), dok iz drugog »vadi samo jedno mesto, jer u ovom pismu G, Ristić samo ponavlja već rečene stvari« (imamo. ozbiljnih razloga posumnjati da su i ona druga dva pisma G, Ristića integralno reprodukovana); 3) Ni u jednom od objavljenih pisama, pa zacelo ni u onom meobjavljenom, G, Ristić ne poriče da je rekao ono što je izneo G. Dr, Hinković, — naprotiv, om u celosti potvrdjuje navode G, Hinkovića, i još ih dopunjuje, — To su lakta; na njima ne menja ništa to što bi G, Vojnović da ih, na Svoj način, iskrene u svoju korist, sugerirajući neupućenima da iz pisama G., Ristića iščitaju ono čega u njima nema, i što je samo, da se banalno izrazimo, »sos« i »garnirung« uz koji jedan stari diplomata servira G, Vojnoviću gorku pilulu, na

275