Nova Evropa

i sticanje glasačkih kuglica; njega su više privlačile političke aluzije i revolucijonarni gestovi, izbačeni iz mase instinktivno i prirodno, na pozornici, na ulici, tu dnevnoj štampi, ili u majnovijoj zbirci pesama, više nego razdužene oracije i postojano temperirana uzbudjenja dugonoge gospode iz Gornjeg i Donjeg Doma. Onde, na prvom mestu, on je video duh, želju, iskren pokret, prirodan nagon ka nečem, pa ma ovaj i ne bio uvek i sasvim po njegovu ukusu, dok je onde na onom drugom mestu “video tek sistem, zanat jedne izdvojene društvene grupe, jedno banalno i profano frgovanje idejama pred narodom u ime naroda, Kakav je dakle bio Bajronov lHberalizam? — Pre svega, kao što se već iz gore navedenog može da nasluti, to je bio produkt ličnog momenta i temperamenta, bez ikakve dogmafičnosti, i islo onako neteoretičan i nenaučam, a ipak kategoričan, kao i sav ostali Bajronov odnos prema ljudima, životu, i prirodi, fFjues (Fuess) kaže: »Netrpeljiv pred ma kakvom preprekom za njegove sopstvene akcije, on je proširivao svoju veru u ličnu slobodu dok u nju nije bila uključena privrženost ma kakovu demokratskom pokretu« (»Lord Byron as a satirist in verse«, p, 168), A prolesor Vudberi opet hladno rezonira o pesniku, za koga je Macini uzviknuo: »Demokracija бе se jednog dana setiti: svega što duguje Bajronu!, , .« i kaže u svom eseju (»Literary Essays«, p, 52-53): »On je bio slobodnjak, ali niti je bio demokrata niti atejista; u njega nije bio nikakav splet savesno. promišljenih i socijalnim faktima potkrepljenih ideja, bilo u politici bilo u religiji; on nije raspolagao čak ni snažnim ubedjenjima; već, sa predrasudama svoga ranga, i sa podsticajima škotske teologije od koje se nije mogao da oslobodi, on je bio jedan impulzivan i prema tome mneuravnotežen revolt na stari režim, nikada se neosećajući sasvim ugodno u novom faboru«, Pa ipak, iako daleko od dogmatizma, mnogo više literat no političar, Bajrom je nepobitno ostavio svoj trag u istoriji Evrope kao jedan od osnovnih duhovnih podstreka osnivanju sadanjeg demokratskog društva,

Njegova je parlamentarna karijera bila kratka, iako vrlo zanimljiva, On je osećao, i mogao je da kaže, kao Lamartin: »Plus je vois des representants du peuple, plus j alme mes chiens«, Irski buntovnik i demagog Olonel (O' Connell), izdavač Džon Hant, i ovoga brat Li Hant, ili čak i ambicijozni vigovac Brugem (Brougham) — koji se i danas pamti koliko po svojoj karijeri toliko i kao antagonista dvaju velikih savremenika, Bajrona i Mekoleja, — svi su ti ljudi pripadal: jednom tipu, tipu tipičnih političara koji su od političke ekonomije stvorili zanat a od parlamentarnih izbora sport, Bajron je duhovno bio i suviše daleko od njih, Njeđova borba za progres čovečanstva išla

573