Nova Evropa

i prema politici i socijalnim problemima svoga vremena, On je tražio najpre lepo, uzbudljivo, nadahnjujuće, i interesantno pre svega, — pre paragrafa, pre crkvenih relorama, i pre novih zakona, Poklonik boginje slobode i jednakosti, on je ipak obožavao Napoleona, ponosio se što će i on moći da se potpiše N, B. (Noel Byron) (kad mu je umro srodnik po ženi, čije je ime, kao naslednik, trebao sad da upotrebljuje pored svog), i nije se ni za trenut ustezao da tu svoju naklonost prema Napoleonu objavi svetu i momentima kada su njegove sunarodnike spopadale histerične pene protiv uzurpatora sa Korzike, On je obožavao Napoleona, jer je to za njega bio simvo] svega romantičnog, nedostižnog, bleštavog, — epskog, Što se pak same njegove ličnosti tiče, on je uživao u tome što je lord i potomak jedne od najstarijih engleskih porodica, koja vodi poreklo još od Viljema Pobedioca, kroz »Doomsday Book«, On nikada nije dopuštao da se to zaboravi, iako je u stvari engleska aristokracija, kao klasa, našla u njemu jednog od svojih najžučnijih i najpotentnijih kritičara, kakvim je on bio naprimer u »Vision of Judgement«, u »The Age of Bronze«, i u poslednjim delovima »Don Juan«-a, Li Hant, jedan tipičan radikalni esejista i pesnik tih dana, u stilu lonđonskog »koknizma«, uobičajio je bio jedmo vreme, dok se prijateljstvo izmedju njega i Bajrona još nije bilo тавјити]о, да ба u pismima oslovljava sa »Dragi Bajron«; a Bajron, da bi uputio tog doslednog jakobinca u čizmama na pravi put, pošalje mu jedno pismo sa naslovom »Dragi Lord Hunt«, U takvim, sitnijim i krupnijim, gestovima i paradoksima, budući uvek »u opoziciji«, proveo je Bajron ceo svoj život, — Zzaбопејал та опе око sebe isto tako kao i za poznije generacije,

I kakav je bio u životu, takav je bio u literaturi, »То је taj sastav njedova бетаја од dvostrukog principa kontemplacije i akcije« — kaže Kourthop u svojoj Istoriji Engleske Književnosti — »što čini Bajrona najpotpunijim predstavnikom romantičkog pokreta u engleskoj poeziji, Njegov je tftemperamenat podjednako udaljen od monastičkog obožavanja prirode kakova usamljenika, koje je Vordsvort pokušavao da uzdigne na religijozno postolje, u skladu sa potrebama istorijskog društva, kao i od Šelijeva aktivnog idealizma, koji je ciljao ka obaranju instifucija tog društva u korist utopija postojećih jedino u poetskoj imaginaciji, On je bio u isti mahi romantički satirist socijalnog romantizma i buntovnik protiv ustanovljenog zakona religije i morala ..« »Njegova su ubedjenja o religiji bila isto tako neodredjena kao i o politici, U svojim najmračnijim momentima on bi ispovedao, da ne poriče ništa ali da sumnja u sve (B. Miller), I samo to čovečanstvo, kome je on kroz ceo svoj život služio u pozi oslobodioca, on lično, kao pesnik i kao izdvojena, posebna individua, afektirao je da prezire. Medju njegovim naj-

576