Nova Evropa, 21. 03. 1925., S. 11

ћоуо шјебепје lako bi se našlo, jer ne bi trebalo nikakove domišljatosti ako bi ga ljudi tražili samo po savjesti,

Može li Evropa naći izlaza iz stanja i položaja u kome se sada nalazi? Sa gledišta gore izložena, moramo odgovoriti sa ne; ljudske mase stoje jedna prema drugoj pune uzrujanog neprijateljstva, nema kod njih ni traga težnji za izmirenjem, već se svaka pouzdaje samo u svoju snagu i organizovanost, Moguće je uspjeti s pomoću sistema »ravnoteže згпаба« jedino, da se uspostave perijodi mira, tokom kojih će se prikupljati nove snage za nove borbe; a borbe će postajati sve uspješnije u smislu upropašćivanja onih koji se bore, Zar nijesmo sada, u doba medjunarodne borbe, dalje od ostvarenja sanjarije o vječnom miru nego što smo bili ikada ranije? Da li se ukazuje na području borbe, izmedju rada i kapitala, ma ikakav izgled da se pitanje stvarno riješi na obostrano zadovoljstvo? Zar se · ne prefvara, na području socijalne borbe, pred našim očima, borba u korist socijalne pravednosti u borbu putem koje se namjesto jedne socijalne nepravednosti samo stvara druga? .,.

Put kojim je išla dosad Evropa, i na čijem se koncu sada — UZ cijelu svoju tehničku kulturu — bez pomoći vrti i tapka uvijek u istom mjestu, ne vodi k izlazu, To je put u propast, Jer odista, na kraju krajeva, jedno je i isto, da li će evropski narodi propasti uzajamnim uništavanjem, ili opustošenjem zemalja i izrodjavanjem, ili će biti zbrisani sa lica zemlje bujicom ljudi neke druge vrste? Propast ili spas, — to je ono o čemu se radi, Spas evropskih naroda moguć je samo pod jednim uslovom: da oni postanu svjesni, da kulture ne može biti bez ispunjenja moralnih načela, Razumljivo je, da unošenje ovih načela u život nije 'pitanje neke reforme koja bi se mogla sprovesti zakonodavnim putem; to je jedan dugotrajni proces, za koji je potreban niz ne godina već pokolenja, Sadašnji se svijet, bez dvojbe, ne može do temelja izmjeniti; ali, ako bi se uspjelo — u toku onih perijoda relativnoga mira koje će sudba možda još dati Evropi — da se odgoje naraštaji u drugom duševnom stilu, gdje će osjećaj pravednosti zauzimati medju »interesima« isto ftako vidno mjesto kao i težnja za materijalnim dobrom, onda bi buduća pokolenja mogla naći riješenja onih životnih pitanja koja nam se sada čine nerazrješivim,

_ Kao daleka nada za ovakvu promjenu može da posluži činjenica, da sam goli lični egojizam smatra za potrebno da se sakrije iza kolektivnog egojizma, Najgrublja demagogija viče uvijek o dobru, pa ako i ne o dobru sviju, a ono bar o dobru onih mnogih na koje se obraća, I sam grijeh dakle dokazuje, da

,

vrlina postoji, jer smatra potrebnim da joj, u formi licemjerja,

267