Nova Evropa

sudjeno da spase pravoslavnu svetu Rusiju, i da su joj toga radi potrebni tutorstvo Raspućina i njegove visoke vrline ,,;« Dve žene u okolini Carice teže da parališu, odmosno da iskoriste, katastrofu, ako bi ova ipak nastupila: velika kneginja Marija Pavlovna, udova Careva strica velikog kneza Vladimira a majka velikog kneza Ćirila (sadašnjeg »Cara«), i grofica Brasova, morganatička žena velikog kneza Mihajla, Careva brata, Ovoj potonjoj posvećena je jedna vrlo lepa kraća skica u dnevniku ambasadora Paleologa, Povodom jednog mwlučajnog susreta s njome, ma ulici, on beleži o njoj zanimljive podatke i govori o njenim vezama sa političkom opozicijom i o njenim širokim planovima, Velika kneginja Marija opet, više se puta javlja na stranicama ovoga dnevnika, u poverljivim razgovorima sa Francuskim Ambasadorom: ona. ga stalno informiše, i sa zebnjom i užasom prati razvoj dogadjaja, Nakom jednog razgovora {naskoro posle otpuštanja Sazonova), Velika Kneginja je zapitala tada našeg autora: »Dakle Vi imate utisak da stvari idu loše?«, — »Jeslje, i to veoma, Za vreme francuske Monarhije takodje su otpustili, pod uticajem Ramarile, dva odlična ministra: to su bili Šnazelj i Neker, Vaše Visočanstvo zna šta je onda nastupilo ,,,«

U predvidjanju katastrofe, dinastija je održala u dvorcu velike kneginje Marije porodično veće, čije su odluke saopštene Caru u obliku ponizne molbe; to je bilo odmah nakon umorstva Raspaćina, Car je ostao gluh, O tome lepo priča naš autor, koji se slučajno desio u dvorcu Velike Kneginje za vreme tog veća, Pod 22, septembra zabeležen je razgovor za vreme intimnog ručka, na kome su bili i bivši Ministar Predsednik, državni sekretar grof Kokovcov {sada u izgnanstvu), i jedan od magnata ruske teške industrije Putilov (za kojega se čuje da se sada izmijrio sa Sovjetima), »Kokovcov reče: „Mi idemo u pravcu Revolucije; no Putilov mu to ospori: „Mi idemo u anarhija! — а da bi bio još tačniji, on objašnjavaše ; „Ruski čovek nije revolucijonar, on je anarhista; u tome je velika razlika, U revolucijonara ima volje za rekonstrukciju; amarhista misli samo na rušenje! ,,,«

Dogadjaji idu svojim meminovnim i sudbonosnim tokom, pravo u katastrofu, i 9, oktobra Protopopov bi imenovan Ministrom Umnutarnjih Dela, Njega je kamarila držala najpodesnijim »lekarom« režima, a on je postao njegovim grobarom, »Nov Ministar Umutrašnjih Dela, Protopopov, proglasio je jedan ultra-reakcijonaran program, Om se, veli, ne boji da stane licem u lice prema snagama Revolucie; ako bude роtrebno, om се Th Još izazvabi da bi jh odmah гујадао. Оп se oseća dosta jak da spase Carizam i svetu pravoslavnu Rusiju, i on će da ih spase... Takve reči cirkulišu u njegovu intimnom krugu, i on ih propraća besprekidnim

411