Nova Evropa

Valjda početkom osamnmajstog stoleća, uskok jedan iz Bosne, ili sa bosanske granice (iz Kostajnice, kažu), osnovao je u Vojvodini jaču porodicu Miletića, iz koje poznajemo {godine 1875) Avrama Miletića, Svetozareva deda, Avram je bio učitelj u Loku i Vilovu, prepodne u jednom, posle podne:u drugom selu, pa sekao takav, u Loku, i oženio ćerkom ondašnjeg sveštenika. Posle je u Mošorinu {sve su to sela iz ugla što ga pri svojim stavama čine Dunav i Tisa, — сеја Зајкабкоб ВагаЦопа, s komanđom u Titelu) otvorio trgovinu i postao poznat pod imenom Grk-Avram, Avramov sin, Sima, izučio je čizmarski zanat i bio »u tudjini«, do Buadima i Komorana, a kad se vratio kući, u Mošorin, ožemio se devojkom iz Banata, iz Bavaništa, Todom Rajića, Kažu da je Miletić svoju mater obožavao; da ona nije prihvatila kršteno mu ime, dedino ime, Avram, nego mu je poturila ime svog brata kojega je jako volela, Svetozara; da je po mjenoj želji mali Svetozar, mesto na zanat, odveden u novosadsku srpsku veroispovednu gimnaziju, — kažu, da je Svetozar Miletić duhom bio na mater, Ali mati ne dočeka da vidi svog prvenca kao prvaka narodu, Već na.(Gjurdjevdan 1843, kad je Svetozar učio prvi razred »humanitatis«, retoriku, današnji peti razred gimnazije, i kad je, posle mnogo patnje, kao prvi djak svoga razreda, već postao pitomac mitropolita Rajačića, umrla je Teodora Miletić u 39-oj godini svog života. Ostavila je svog ljubimca da, pod zaštitom direktora gimnazije, Jovana Hadžića (Miloša Svetića), i zamenika mu, Petra Jovanovića Srb-Iliraiz Bačke —, pod okriljem Rajačića, svrši novosadsku gimnaziju, i otpočne Шохонји u Požunu, u Bre+iisla vi, kako su tada pisali Srbi panslavisti, Onde, u današnjoj Bratislavi, pored Štura koji je zavoleo odličnoga djaka i oduševljenoga Sveslovena, posred najbolje srpske omladine, imajući pred očima staleški sabor Hungarije — i na njemu Rajačića, Hadžića-Svetića, Metela Ožegovića, — gledajući šta sve čini Košut u svrhu madžarizacije, dozrevao je organizator srpske inteligencije, i počeo prvo grupisanje Ujedinjene, Omladine. 8. februara 1847, Miletić upućuje proglas mladeži srpskoj u Pešti, Požunu, Prešovi, Segedinu, i Temišvaru, — poziva ih na zajednički rad, Kao što kraljevsko dete stalno treba potsećati na visoki njegov poziv, tako i Slavjane treba upozoravati na veliku mjihovu snagu kojom treba sebi da izvojuju slobodan život, To će činiti godišnja prve Ujedinjene Srpske Omladine, »Slavjamnka« za godinu 1847, koju je redigovao Miletić, u kojoj su štampane dvadesetitri pesme, a koju je o svom trošku izdalo pedesetičetir učenika пезграјић škola,

U »Slavjanci« za 1847 ima šest Miletićevih pesama, koje zapremaju veću polovicu igodišnjaka, To misu ni prvi ni poslednji stihovi Svetozara Miletića, Još u novosadskoj gimnaziji, 1844, štampao Je on dva svoja stihovana rada; štampao

100