Nova Evropa

je zatim stihove i 1845; a godine 1846 je uredjivao rukopisan list »Srpski Soko «, od koga nam je premalo sačuvano, a ipak nalazimo i onde jednu Miletićevu pesmu, Stihove će pisati i godine 1848, za svečani doček vojvode Šupljikca u Karlovcima; - pisaće ih još 1852; pa i godine 1857 jedan sonet Hadžiću-Svetiću, — poslednje stihove koje od njega poznajemo,

Pri svem tom, Miletić nije pesnik, umetnik reči koja je sama u sebi lepa, Po njemu, pesma nema samostalne vrednosti, ona je uvod u delo; već u prologu »Slavjanci«, Miletić više od pesničke slave ceni slavu koja se, u boju za narodnost i slobodu, stiče, gvozdenim perom, Otud, kako slukti dolazak Revolucije, on za drugu »Slavjamk u«, od godine 1848, sprema prozne članke: »o opredeljenju Slavjana, o Francuskoj Revoluciji, možda o Kosciušku, i o drugom u čemu ке јазпо се! паза izražava«, Ili, ako i piše stihove, početkom 1848, to neče biti pesma, nego stihovan uvodni članak, U »Danici horvatskoj, slavonskoj i dalmatinskoj« (broj 13, od 25, ožujka 1848) nalaze se stihovi pod natpisom: »Madjarskoj opozici, uzdarje na ,zajutrak', Spomen dama 15,/27, stečnja 1848, od mladeži sarbske u Požunu«, 1 to su Miletićevi stihovi, O njihovu postanku piše on, 26, januara (7, februara) 1848, svom pobratimu Jovanu Gjordjeviću: »Uobšte u nas komštelacije dobro stoje, a vrlo rdjavo za opoziciju; ona od dana na dam pada i gubi, a s njom i želje i namere madžarske, U osećanju slabosti svoje izlivaju gnjev samo u praznim preinjama, kao što je i Košut se izjasnio da bi njima Horvati bili samo za jedam fruštuk; mi smo nešto kao odgovor na ovo poslali u Danicu, ne znam hoćedu | pečatati« .,, Da bi se videlo, kakvi su stihovi u kojima Miletić prikazuje borbu hrvatskih numcija s košutovcima, evo poslednje dve (izmedju devet) strofe:

Oj, kako će naše gore,

po kim jošte vrane leću,

i košute zimi šeću —v

od slavuja da zaore: Kad sa Fruške, Velebita, ı sa Cera ponosita, sokolovah jato pane na te utve, na te vrane!

Vrane gazu, al sokole, al junake to ne plaši! Oj, slava vam, oci naši, tako; sad vas mladež vole! Pa kud okom, kud vi slovom, mi tam skokom i olovom; da na zlatne rječi vaše bude pečat karvi naše,

101