Nova Evropa

Takav pravi Slavjanin, mladi Miletić, stvorio je veze за Gajem i sa Demetrom; pred sam pokret, on se i lično sastaje s Hrvatima u Beču, Četrdeset бода kasnije, on će pripovedati, kako je od požunske omladine bio izaslan u Beč da saopšti Hrvatima — koji su onamo stigli kao deputacija da pred kralja iznesu želje Hrvata — šta namerava činiti srpska. omladina. On je sve rekao Gaju, la Gaj mu reče: — »Idite pa ispričajte sve to i G. Kukuljeviću,.,« A kad ба zapita Miletić: da li da rekne i Vranicaniju, Gaj mu reče: »Njemu ne treba«,

Ono što je htela srpska omladina, bilo je: liberalna, ustavna, i federativna Austrija, a u njoj Trojednica i Vojvodina. Miletić je na tom visokom delu pokušao raditi već 12, aprila, alarmirajući graničare u Šajkaškoj da ne podju u Italiju, nego da se stave na raspolaganje skupštini koja će se, kroz mesec dana, održati u Karlovcima, Uzimajući puno učešće u Pokretu 1848 i 1849, Miletić je s Hrvatima došao u još bliži saobraćaj, 15, (27,) marta 1849, Jovan Subotić i Svetozar Miletić poslani su od Rajačića, »Vojvodine Srpske Upravitelja«, u Zagreb da zastupaju interese i prava Vojvodine pri Banskom Veću Trojedne Kraljevine, U Žemaljskom Arhivu, u Zagrebu, i danas se čuva »Povjeritelno Pdismo« koje su ovi zastupnici podneli sednici »Odseka Unutarnjih Poslovah«, a koje je, dne 19, travnja, u pismaru sproveo Eugen Kvaternik!

Miletić nije dugo ostao u Zagrebu, ni pun mesec dana. Osetiv da se ide ususret austrijskom apsolutizmu koji, po njegovu shvatanju, »nije zamišljena ili nu žna posledica politike što ju je narod hrvatski i srpski godine 1848 vodio, nego je plod u celoj Evropi ojačale reakcije koja je bajonetima ugušivala pokrete mnogo većih naroda«, francuskog, nemačkog, i talijanskog, on je uvideo da služba Vojvodini već znači službu Austriji, Zato se i mije vratio u Karlovce, nego pravo siromaškoj kući svog oca, a. odande, samo s putnim ftroškom, »sa krvavim srcem, svakojakim mepogodama života izmučenog i uskolebanog srca«, stiže on u Beč da uči austrijska. prava, Godinu dana, on se više održava u Beču, više uči druge nego što uči za sebe; a onda mu, kaže on, ponude odista kneževsku stipendiju raskneza Mihajla, 500 forinata godišnje, Nju je Miletić primio »pod tim izričnim i unapred izjašnjenim uslovom: da mu po litičko mnjenje i vladanje uvek bude slob odno« U posveti svoje štampane disertacije knezu Mihajlu, izrazio je Miletić, uz zahvalnost, takodje i uveravanje, da će »za n а. ]гуе ји dužnost smatrati da зе паг odu oduži zaonoštojekneznjemu učinio «, Ја ispite kao da se manje spremao, jer ih polaže teško i sporo; više se spremao za svoju političku karijeru. To će se videti godine 1856, Кад пи ponude katedru ma liceju u Beogradu, »Nisam se nato mogao odvažiti, jer za rimsko pravo ne marim; narodna ekonomija bi

102