Nova Evropa

biti do Kanjiže, ali odmah odavde цч Вес«, Тако је ођгаzlagao Miletić svoj »ispravak« u logičnom i poletnom svom dovoru, za koji Štrosmajer, u toku debate reče: »Budi hvala i čast čestitome rumskom poslaniku, koji je veleumno i vrlo vešto razvio stvar samostalnosti Trojedne Kraljevme«. U tom dovoru, Miletić se seća prizora iz Požunskog Sabora 1848, kome je i sam bio svedokom i koji je tada i opevao; on ga i sad peva: »Kao što je aristokracija rimska preko telesa dva Graha prešla, tako je i ugarski sabor u Požunu 1848 prešao preko dva glasa poslanika ovih kraljevina; ı kao što je onda aristokracija rimska plenom Sule i Marija postala, i gradjanskim ratovima vrata otvorila, tako se i godine 1848 sve dogodilo, što se dogodilo, zbog rušenja omog bedema koji je autonomiji Troiedne Kraljevine za ogradu služio«.

To je, uostalom, prvi i poslednji govor Svetozara Miletića u saboru Trojednice, Početkom 1866, on polaže mandat koji je dobio u Rumi, iako time ne napušta ni jedne tačke svog jugoslovenskog programa, »Za Hrvatsku se zauzeo jedam jedini zastupnik na Saboru Ugarskom, — to bijaše plemeniti Dr, Svetozar Miletić, vodja narcda srpskoga u Ugarskoj«, kaže Dr, Rudolf Horvat, I odista, kad je Ugarski Sabor, 9, aprila 1867, po Deakovu predlogu, pozivao Hrvatsku, a ne i Slavoniju i Dalmaciju, da dodje u Peštu sa srazmernim brojem poslanika, i da saradjuje na izradi krunidbene diplome, Miletić zahteva da se najpre ostvari celokupnost Hrvatske pripojenjem Reke, i da se pre toga usvoji avtonomija Hrvatske onaka kakvu je tražila hrvatska kraljevinska deputacija, Nije bilo lako držati takav govor u Ugarskom Saboru, Neznajući dovoljno madžarski, Miletić je dobio bio dozvolu da svoje govore čita, Ovaj, u korist Trojednice, čitao je »uz prekidanja, ućutkivanja, larmu, nedostojna prebacivanja porugljivih napadaja«; čitao je, kaže »Neue Freie Presse«, 16 tabaka, tabak po tabak, uprkos пајуеćem žađoru, »sa velikom mirnoćom duše«, »Badava je bilo penilo gneva«, kaže sam Miletić o tom slučaju, »ono se od govor” nika sasvim odbilo«, 13. novembra 1867, on ponovno interpeliše Andrašija radi neustavnog vladanja Rauha u Hrvatskoj; protestuje proliv otpuštanja iz službe Subotića i prolesora, protiv oktrojisanog izbornog reda u Hrvatskoj, i unapred proglašava nezakonitim sve što tako izabrani sabor prihvati; »Zaključenja njegova, makakva bila, neće moći ni sadanja a nekamo li buduća pokoljenja pravno obvezati«,

Krunu svojoj jugoslovenskoj politici stavio je Miletić godine 1869, na Biračkoj Konferemciji, kad je, kao drugu tačku, uneo m znameniti Bečkerečki Program ovaj zahtev Narodne Stranke u Vojvodini: »I, U interesu srpsko-hrvatskog naroda u Trojnoj Kraljevini zastupati državopravnu samostalnost i zemljišnu celokupnost Trojne Kraljevine, po načelima i

105