Nova Evropa

јајо и tome, što su Riječko Pitanje i naši odnošaji sa Jugoslavijom postali predmetom raspra mnogobrojnih nadri-političara, ol ani samo praznom poratnom irazeologijom, dok su njihove stranke zloupotrebljavale te raspre u svoje partajske svrhe .,, No najveća je pogrješka, po našem mišljenju, učinjena Сотли Коћ su, u više navrata, da bi spasli jela, iskali pomoći od hrvatskih »separatista«, vjerujući da će njihovom saradnjom razoriti Jugoslaviju, ili ju u najmanju ruku oslabiti

cijepanjem Hrvatske... Djela su pokazala svu apsurdnost i opasnost takvih pokušaja, Jer, ko je najenergičnije protestovao protiv aneksije Rijeke Italiji? —: Hrvati! Radić je od ovoga

stvorio još jednu novu optužničku tačku protivu Pašića, ı tvrdio je da će »budućnost povratiti Rijeku Hrvatskoj«.

To je valjda jJedam od najistaknutijih primjera zabluda Маје u mjezinoj spoljnoj poratnoj politici, Današnja Vlada, jednim snažnim udarcem kormila, povratila je ladju na pravi put, koji sada odobravaju i svi oni koji su se prije načelno profivili,

Pogrješka protivnika italo-jugoslovenskogš sporazuma u pitamju prijateljskog sporazuma glede Rijeke sastoji se u tome što se Srbima pripisivalo neko tobože meprijateljsko raspoloženje prema nama. Treba medjutim shvatiti, da Beograd nije mogao dati izraza onoj prij PI politici sporazuma naspram Па“ lije, koja je bila u njegovim intencijama, i to u onim prvim burnim i teškim vrememima za novu državu, dok ne savlada opoziciju Hrvatske, Trebalo je od naše strane poduprijeti Beograd da prebrodi zapreke, a me Još povećavati ih udružujući se sa »separatistima« ... To je bilo od strane jednog dijela naših političkih krugova Jasam dokaz neshvatanja spoljne politike Jugoslavije, Slovenci i Hrvati, naime, smatraju se »zapadnjacima«, i tako se razlikuju od Srba; njihove aspiracije dakle prema Zapadu kose se s našim pravima, To duševno stanje, to trvenje koje postoji izmedju nas i dvije pogdranične zemlje, ne nalazi znatnog odjeka u Beogradu: pitanje Jadrana me interesuje Beograd onako kako se je to otprije kod nas mislilo; ono ne sačinjava dakle za one političare jedan važam državni problem, pa čak ne zagrijava odviše ni vojno-strateške krugove i vlasti, »Bio je to svakako jedan znatan dobitak« — govoraše mi o Dalmaciji jednom jedan srpski oficir, dodijeljen poslanstvu u Rimu, »koji nam je nesumnjivo donio i 0 preimućstva, no koje mi nismo iskoristili niti ćemo biti u stanju, u doglednom vremenu, valjano iskoristiti, Ono što nije znala učiniti bogata i moćna Austrija, nećemo naravno moći ni mi, Onoj obali, dugoj na više stotina kilometara, pristupa зе 17 OI. пети ђе k jednoj samoj tački, Lt, j. u Metković, jednim sporednim željemničkim putem, Neo a prirodna obalna odbrana zahtijeva

257