Nova Evropa

Nije ovde mesto da ulazim u pojedinosti Solunskog Procesa {o tome ću pisati opširnije u jednoj većoj knjizi, o postankt Jugoslovenske Države, koju pripremam); ali je potrebno da čitaoci znaju, da je G. Ljuba Jovanović bio jedan od dvojice državnika koji su pošto-poto hteli da se Proces u Solunu sa svom strogošću tera do kraja, žestoko prolivni da se uhapšenicima izadje bilo u čemu ususret, te koristeći se ovom aferom da bi očistih vojsku od mnogih oficira koji su bili zazorni Radikalnoj Stranci, Od onoga doba, Solunski Proces ostao je nerešenim problemom u umutarnjim političkim odnosima Srbije, Mnmogi krugovi opozicije drže da je tu učinjena gruba povreda prava i pravde, i s vremena. na vreme čuju se zahtevi da se ponovo ispitaju činjenice, U tom pitanju, dakle, G. Jovanović nalazi se u defanzivi, pa je moguće da je i to doprinelo njegovu držanju, iako bi ostavilo utisak kao da hoće da sedi na dve stolice,

Drukče je, donekle, držanje G, Pašića, Kao što sam napred već rekao, on je oduvek pokazivao zapanjujuću ravnodušnost naspram javnogfa mnjenja, i osobito naspram stranog javnog mnjenja. Ali to nije dovoljno da rastumači njegovo ćutanje u ovoj prilici; jer, kako mi je nedavno pisao Jedan od najoduševljenijih prijatelja Jugoslavije, »ne bi se moglo naći drugog primera u celoj istoriji, da bi jedna Vlada, optužena za teške krivice, ostala uporno ćuteći kroz jedanajst godina, uprkos svim pozivima od prijateljske i neprijateljske strane, naprosto sležući ramenima na mišljenje celog civilizovanog sveta«, I danas, medjutim, kao oduvek, odlučujući faktor za G., Pašića jeste partijska politika, On ne odobrava izjave G. Ljube Jovanovića, i pobija iz temelja njihovu tačnost, — fo su mi [još i pre sednice Glavnos Odbora Radikalne Stranke, na kojoj je iz Siranke isključen G. Ljuba Jovanović) rekli više njegovih drugova u Vladi, Al on nastoji da se koristi ovim više u cilju da ukloni s puta jednog opasnog premca u borbi o vodjstvo partije ne8o da spere ljagu s imena svoje zemlje; i on, kako se čini, nema. volje da ustane pred svojim zemljacima, pa da iznese dokaze {a ja imam razloga da verujem da ih on ima], da on, kao vodj naroda godine 1914, nije ništa. znao o potajnoj zaveri koja se sprema, ili bar da je nije odobravao, iako neki o njoj s ushitom govore kao o pokretu koji je doveo neposredno do паrodnog ujedinjenja, |

Ugledniji i misleniji deo naroda, koji uvidja naravno da su predratne prilike bile plodno tle za revolucijonarne podvige, sažaljeva slučaj da je ubijstvo imalo udela u velikom pokretu za narodno oslobodjenje i ujedinjenje, Ali ima drugih — паročito u samoj Bosni — koji stalno proslavljaju atentatore, pa na njih pada odđovornost i za uklanjanje срошеп-рјобе роstavljene na mestu zločina, kao i za ponovno sahranjivanje

39